Što je to što je Hrvatima uistinu važno?
Prije par dana na dnevni red Sabora došao je i prijedlog novog Zakona o blagdanima. S obzirom da sam potpuno sigurna da će predložene izmjene, ako se prihvate, imati dalekosežne negativne posljedice za Hrvatsku, napisala sam kratki tekst, koji sam mailom poslala klubovima zastupnika, Vladi, Predsjedniku Sabora, Uredu predsjednice, HVIDR-i i gradonačelniku Vukovara:
Štovani!
Vezano uz promjene koje donosi Prijedlog novog zakona o blagdanima, osjećam se obveznom, ukratko, upozoriti na sljedeće:
Prvo - Predloženi tekst zakona o datumu 18. 11. kao dana prisjećanja na žrtve DOMOVINSKOG rata, NE RAZLIKUJE ŽRTVE VELIKOSRPSKE AGRESIJE OD ŽRTAVA POBUNJENIH SRBA, pripadnika JNA i srbijanskih paravojnih jedinica.
Oni su svi, na različite načine, žrtve Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Nije mi poznat razlog zašto se u tekstu predloženog praznika, umjesto o žrtvama Domovinskog rata, ne govori o spomenu na žrtve velikosrpske agresije.
Ako je to dugoročna strategija vladajuće stranke o rješavanju odnosa između većinskog naroda i pripadnika srpske nacionalne manjine, ona neminovno ne može donijeti nikakvih poboljšanja na tom planu, dapače međusobno nerazumijevanje i sukobi će se produbiti, na primjer – ako pripadnici srpske manjine počnu tražiti neka prava kao žrtve Domovinskog rata.
Drugo - Kao univerzalni zakon, koji vrijedi i u makrokozmosu i u mikrokozmosu, rađanje, stvaranje nečeg novog UVIJEK ide kroz nekoliko faza – od namjere, začetka procesa rađanja ili stvaranja, proces sam i završetka procesa.
Stvaranje, rađanje nove države neminovno slijedi isti obrazac, pa tako i proces stvaranja nove hrvatske države devedesetih godina prošlog stoljeća - od izbora i višestranačkog Sabora 30.5.1990, preko Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti 25.6.1991. -do proglašenja neovisnosti i raskidanja veza, rezanje pupčane vrpce, 8.10.1991. Nepoštivanje prirodnog reda stvari na koncu se uvijek kažnjava, i u prirodi i u ljudskom društvu.
Najznačajniji praznik najvećeg broja država, ako ne i svih, je dan kad se slavi nastanak nove države, odnosno njezina nezavisnost.
• Slavljenje 30.5 1990. kao najvažnijeg državnog praznika je uvreda za sve poginule, ranjene, stradale – koji su kroz svoju žrtvu ostvarili hrvatski san o samostalnoj državi. Pozivanje na sretna lica Hrvata 30.5 1990. je obična manipulacija, jer su lica mogla bila sretna zato što rat još nije započeo, većina je i mislila da do njega neće ni doći. Kako se rat razvijao, lica su bila sve nesretnija. Podsjećanje na sreću kad smo izašli iz jednoumlja, neće Hrvatima uljepšati današnje nezadovoljstvo sa stanjem u zemlji.
• Stvar se može pogledati i iz drugog kuta – je li moguće da su u državi na vlasti oni koji smatraju da se ne treba slaviti dan neovisnosti kao najveći praznik svake zemlje, jer pokazuju da im je neovisnost države manje bitna od višestranačkog Sabora. Takvima podsjetnik da je Hrvatska imala višestranačke Sabore i krajem 19.st., kao i početkom 20.st., ali nije imala neovisnu državu.
Nakon par sati Odbor za veterane iznio je "zahtjeve s terena" vezano uz nove praznike u smislu mojih primjedbi, ali i još jedan zahtjev - da se kao praznik briše Dan antifašizma.
Brisanje Dana antifašIzma moglo se tražiti i prije i poslije - ali to zahtijevati u trenutku kad vlast briše Dan neovisnosti kao glavni državni praznik i promovira Domovinski rat kao jedino zlo koje nam se desilo devedesetih i koje nam je uzrokvalo tolike žrtve objektivno - predstavlja miniranje prva dva zahtjeva, jer se cjelokupna javnost "uhvatila" antifašizma,što se moglo i očekivati, i na Plenkovićevu radost, "zaboravila" na velikosrpsku agresiju i Domovinski rat, RAT ZA DOMOVINU,okrivila za žrtve rata.
Nastavak slijedi......
Post je objavljen 11.11.2019. u 23:23 sati.