Brojevi u politici

utorak, 03.09.2013.

Premijeru Milanoviću ( a mogu pročitati i gospoda Josipović i Pupovac)

Oštro osuđujući današnje šovinističko nasilje u Vukovaru, Vlada Republike Hrvatske poziva sve političke stranke da se nedvosmisleno distanciraju od gaženja po temeljnim vrijednostima naše demokracije, te da jasno i javno ustanu protiv širenja mržnje.

Gospodine Milanoviću!

Gornji pasus iz priopćenja Vlade čiji ste Vi Predsjednik, a u povodu razbijanja ploča s ćirilićnim pismom u Vukovaru i javnog iskazivanja nezadovoljstva zbog korištenja ćirilice u javnom prostoru, naročito u istočnoj Slavoniji, ponukao me da s Vama podijelim jedno svoje osobno iskustvo, jedan događaj iz najbolnijeg perioda Domovinskog rata. Moglo bi se reći – jedna situacija kakvih je bilo na tisuće tih tužnih, ali ponosnih godina naše domovine.

U to vrijeme bila sam zaposlena u bescarinskoj prodavaonici jednog zagrebačkog hotela u kojem su bili, kao i u drugim hotelima, smještani prognanici iz istočne Slavonije i drugih okupiranih dijelova Hrvatske.

U prodavaonici smo imali velike količine vrlo jeftinih putnih torbi koje su prognanici naveliko kupovali jer su, kao što znamo, bježali iz svojih kuća bez ičega ili samo sa plastičnim vrećicama s najosnovnijim osobnim stvarima.

Tako je jednog dana ušla i malo starija gospođa koja je htjela kupiti dvije torbe – za sebe i supruga. Gospođi sam pokazala jednu torbu, ona je djelovala zadovoljno i kao da se odlučila na kupnju – kad je iznenada počela vikati, pitala me kako me nije stid prodavati te torbe, spomenula je zvijezdu – no kako je vikala potpuno nesuvislo i kako je sve više djelovala da proživljava težak živčani slom, nisam shvaćala u čemu je problem. U međuvremenu ju je netko izveo iz prodavaonice.

Malo kasnije ušao je postariji gospodin koji se predstavio kao gospođin suprug i rekao da se želi ispričati za ženino ponašanje, ali i da moli za razumijevanje i onda je objasnio o čemu se radi.

Oni su prognanici iz jednog malog mjesta u Slavoniji -mjesto se, kao i tolika druga, borilo i branilo da okupatori ne uđu u mjesto – ali su izgubili. Napad je izvršila JNA, ili pobunjenici obučeni kao pripadnici JNA – uniforme i zvijezda petokraka na kapi, i kad su zauzeli selo sve ne-Srbe su protjerali iz njihovih kuća.

Gospođi i gospodinu su na kućnom pragu ubili sina, bilo je puno krvi a iz kuće se nije moglo izaći nikako drugačije nego hodajući po toj krvi. Vojnici su stajali pred vratima i prijeteći oružjem tjerali ih da što prije napuste kuću. Uzeli su nešto stvari u par vrećica i došli na prag – ali gospođa nije mogla dalje. Vojnici su vikali da će i nju ubiti ako odmah ne izađe iz kuće – ali ona nije mogla. Majka jednostavno nije mogla, ni po cijenu vlastitog života, hodati po sinovljevoj krvi.
Kad je suprug vidio da će ostati i bez žene, ostavio je pripremljene vrećice, uzeo ženu u ruke, i tako noseći, preko sinovljeve krvi, odnio je ženu iz kuće.

Problem je bio u tome da su torbe na zatvaračima imale male stilizirane zvijezde, ni crvene ni petokrake, ali ipak zvijezde . No i takve su u gospođi izazvale sjećanje na najbolniji dan u njezinom životu, i ona se slomila.

Gospodine Milanoviću, je li doista tako teško razumjeti da ćirilica i crvena zvijezda predstavljaju simbol onih koji su pred samo desetak godina najbrutalnije, najzvjerskije tjerali ljude iz njihovih domova, ubijali i iživljavali se nad braniteljima svojih domova, njihovim roditeljama, ženama, djecom?

Svi smo bili svjedoci kako su pobunjenici u osvojenim mjestima na kućama i institucijama ćirilicom pisali „ovo je Srbija“ ili „ovo je moje“.

Zar doista, gospodine Milanoviću, mislite da ljudi koji su toliko patili za Domovinskog rata, koji su ostali bez onoga bez čega je najteže ostati, zaslužuju manji pijetet, manji obzir prema onome što je ljudima najsvetije – od stradalnika iz Jasenovca i sličnih stratišta drugog svjetskog rata, u čiju čast i u čiji spomen hrvatski grb danas ima prvo crveno polje, jer se grb sa prvim bijelim poljem koristio u NDH.

Tko u Hrvatskoj danas koristi grb s prvim bijelim poljem u najmanju ruku ide na obavijesni razgovor, ako ne i u zatvor, dok simbole neprijatelja hrvatskog naroda, najgorih ubojica koji se ni pokajali nisu za ono što su devedesetih radili po Hrvatskoj, država nameće žrtvama kao demokratsku tekovinu i civilizacijski doseg.

Zašto kao demokratsku tekovinu i civilizacijski doseg ne vratite hrvatskom narodu njegov povijesni grb s prvim bijelim poljem? Ili zaista mislite, u što jednostavno ne mogu vjerovati, da su prvo bijelo polje i ćirilica sa crvenom zvijezdom toliko različite stvari, simboli koji ni na koji način nisu usporedivi?

Baš kao što je grb s prvim bijelim slovom u dobrom dijelu populacije simbol onih koji su ubijali u drugom svjetskom ratu, isto je tako ćirilica i crvena petokraka za neusporedivo veći dio populacije simbol onih koji su, u doba svjetskog mira, pred samo desetak godina, ubijali, klali, otimali, a nisu se ni pokajali.

Oni koji u ćirilici ne prepoznaju, ili se prave da ne prepoznaju, simbol nesreće hrvatskog naroda, vrijeđaju svaku hrvatsku žrtvu, svaku pojedinu patnju iz Domovinskog rata.

Vi osobno, kao i članovi Vaše vlade, po mojem mišljenju, kratkovidno, neinteligentno, nepravedno, i krajnje bezobzirno prema onima koji su najskuplje platili hrvatsku samostalnost, koristite pitanje upotrebe ćirilice u dnevnopolitičke svrhe, licemjerno se pozivajući na vladavinu prava i poštivanja državnih institucija.

Ne priznati da je ćirilica za hrvatski narod puno više simbol agresora nego pismo jedne nacionalne manjine, i da će tako biti još jako dugo, za svaku je vlast kontraproduktivno i autodestruktivno što će, ne tako daleka, budućnost i pokazati.

Isto se odnosi i na sve druge političke snage koje simbol najveće nesreće hrvatskog naroda u novijoj povijesti koriste nenačelno, u dnevnopolitičke svrhe i za međustranačko prepucavanje.

Da zaključim, nije stvar u pismu, nego u onome čega je to pismo simbol. Pijetet prema žrtvama, suptilnost, inteligencija i osjećaj za pravdu neophodne su kvalitete onih kojima je dano da odlučuju. Oni koji te kvalitete pokažu bit će nagrađeni. Sitne duše, prizemni špekulanti, osobe nedostojne visokih državnih službi, a među Vašim ministrima i ostalim vladinim službenicima ima ih i previše, mogu samo štetiti i Vama i državi u cjelini.

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv