Domovinski rat je RAT ZA DOMOVINU i kao takav svetinja je svakog naroda koji je bio primoran oružjem se braniti od oružane agresije druge strane.
Tako je i hrvatski narod, uz pripadnike nacionalnih manjina i manjeg dijela srpske manjine, ljubav prema domovini i vjekovnu želju za vlastitom državom pokazao otporom prema velikosrpskoj agresiji. Agresiji praćenoj nezapamćenim zločinima, okrutnostima prema civilima, ženama i djeci i razaranjem i pljačkanjem zemlje.
I to sve uz međunarodnu zajednicu koja je mirno promatrala genocid na kraju 20. stoljeća, demonstrirajući veliku nevoljkost prema želji naroda za neovisnost i tako direktno utjecala na tijek, pa onda i duljinu, rata.
Zbog toga donošenje zakona o 18.11 gdje se Domovinski rat „optužuje“ za sve žrtve dok se velikosrpska agresija uopće ne spominje, falsifikat je i izdaja nacionalnih interesa jer se otpor agresiji tretira kao uzrok silnih žrtava. Pa ispada da su si Hrvati sami krivi za žrtve, a ne netko drugi.
Svi znamo, da su uloge bile zamijenjene i da je Srbija bila žrtva agresije, kakav bi oni imali odnos prema svojim žrtvama a kakav prema agresoru.
Predloženi tekst zakona, ako se nadamo da nije strategija za poboljšanje odnosa sa Srbijom, odraz je birokratske opuštenosti, gluposti i bahatosti i uvreda je za cijeli narod.
Gori od toga je samo odnos današnjih političara i medija prema Domovinskom ratu gdje dnevnopolitički i privatni interesi nadjačavaju sjećanje na suštinu i značaj Domovinskog rata i promoviraju postupni zaborav na stvarne događaje i stvarne krivce za sve žrtve prošlog rata, uključujući i sve stradale na strani agresora.
Sve deklaracije i odluke Sabora o nezavisnosti ne bi Hrvatskoj donijele samostalnost da se međunarodna zajednica odlučila pokazati palac dolje hrvatskoj neovisnosti.
Raznim mehanizmima i skrivenim utjecajima, pa i na hrvatsko vodstvo, moglo se utjecati na tijek događaja koji bi onemogućili odvajanje od bivše države.
Tek pokazivanje odlučnosti kroz oružani otpor, okrutnost velikosrpske agresije i prekidanje svih veza s ostatkom nekadašnje države promijenilo je, postupno, odnos prema Domovinskom ratu.
Zato je potpuno nerazumljivo da nezavisnost od države koja se sve više pretvarala u velikosrpsku tvorevinu, po prijedlogu novog zakona više nije najvažniji državni praznik.
Pa je red da se nešto kaže o idejnom začetniku ovakvih zakonskih prijedloga, koje je Plenkovićeva administracija tako traljavo i neodgovorno uobličila.
Radi se, naravno, o Vladimiru Šeksu, koji, da je bilo sreće, ne bi nikad dobio priliku da bitno odlučuje o bilo čemu bitnom za RH.
Zašto?
Iako kao Intimni broj ima broj 6 kroz koji je vibracijski povezan s vibracijama Hrvatske, kod Šeksa dominira vibracija broja 1( Životni put, dan rođenja, Ostvarenje), a drugi mu je po snazi broj 7. To su brojevi suprotni najvažnijim brojevima Hrvatske.
Pretjerana jedinica često se ostvaruje sa svojim negativnim osobinama, pa tako uz pozitivne osobine, kao npr. izraženi osobni identitet, ambiciju, poriv da se uspije, liderske ambicije, izvršne sposobnosti kao i osjećaj da mu je sve moguće – dominiraju negativne osobine kao agresivnost, svojeglavost, impulzivnost, hvalisavost, kontriranje i cinizam, stav u smislu da zna sve o svemu, šefovanje, krajnosti brbljavost pa šutljivost, pa i snobizam.
Druga dva važna broja, 6 i 7, nemaju potvrdu u slovima, što znači da se pretežno ostvaruju na negativan način.
Inače harmoničan broj 6, uz ostalo, donosi ljubav prema domu i obitelji, ulogu zaštitnika, odgovornost i osjećaj za zajednicu , no negativno realiziran donosi pretjerano zanimanje za tuđe probleme, hladnoću u odnosima, uvijek se mora biti u pravu, nema dlake na jeziku, opterećenost obiteljskim problemima i sklonost dominiranju u obitelji, lijenost , tvrdoglavost, nepopustljivost i osamljenost.
Broj 7 na mjestu broja Izraza donosi izuzetnu individualnost, sklonost razmišljanju, analitičnost, inteligenciju, šarm – ali i povučenost i postavljanje granica.
Negativno realiziran donosi oštrinu i skrivene motive, tajnovitost, sklonost da se nešto shvati pogrešno, egoizam, nefleksibilnost, sumnjičavost, razdražljivost, manjak velikodušnosti, samoću i izoliranost, pretjeranu nervozu i cinizam.
Proizlazi da je Šeks prvenstveno zbog svoje uvredljive i nepopustljive osobnosti, neki skriveni i sasvim konkretni razlozi nisu isključeni, prije više godina počeo zahtijevati promjene u kalendaru praznika – koje su, u konačnici, antidomoljubne, poništavaju prirodan tijek stvari i uvredljive su za hrvatske branitelje.
U Plenkoviću je pronašao poslušnog birokratskog izvršitelja i tako zajedno doprinose budućim neminovnim problemima vezanim uz ove kalendarske promjene.
Zbog toga ću sljedeći put napraviti opsežniju analizu Andreja Plenkovića – što sam namjeravala kad je preuzeo vlast u HDZ-u, pa onda i u državi, ali nisam uspjela prevladati gnušanje nad ondašnjom „društveno-političkom situacijom" .
Post je objavljen 13.11.2019. u 20:56 sati.