Domoljublje – što je to?
Kao što i ova lijepa riječ sama kaže: ljubav prema domu i domovini, te prema obitelji i sunarodnjacima kao ljudskim bićima koja nastanjuju dom, odnosno domovinu.
Tako Zagreb, glavni i najveći grad Hrvatske, već 14 godina za gradonačelnika ima čovjeka koji, umjesto da gradom upravlja na dobrobit građana na način dobrog domaćina ( što bi bila definicija dobrog gradonačelnika), on gradom vlada isključivo u svojem vlastitom interesu, koristi gradski, javni novac za svoje vlastite potrebe dijeleći ga šapom i kapom svima s kojima je interesno povezan ( što uključuje i Rome i malo gradske sirotinje na čije glasove tako uvijek može računati), a biti interesno povezan, bar kod nas znači, biti međusobno korumpiran.
Zagreb je danas u takvom stanju da ja sasvim čiste savjesti mogu reći da sam se rodila i živjela u gradu, a starim u provincijalnoj selendri.
No, to nije ono o čemu danas želim pisati.
Danas želim pisati o tome kako zagrebački gradonačelnik i njegovi poslovni i privatni partneri shvaćaju domoljublje.
Prvo se postavlja pitanje – ima li uopće javnog prostora čiji djelatnici nisu interesno povezani s Bandićem na način osobne korumpiranosti gradskim novcem iz Bandićeve ruke.
Naime, nema medija, a prednjače neki privatni, koji od početka gotovo i ne spominju Bandićeve kriminalne radnje. Njegovi brojni zagovarači nametnuli su kao glavni problem zloupotrebu PNUSKOKA, od strane vladajućih, za politički obračun s Bandićem umjesto njegove očite krađe gradskog novca i teške korupcije na različitim nivoima.
Ako je PNUSKOK i zloupotrebljen od strane vlasti, onda se jedino može reći da u svakom zlu ima i nekog dobra. Ako nije išlo drugačije, uglavnom zbog izuzetno široke mreže ljudi na različitim pozicijama koji su na neki način korumpirani od strane Bandića i njegove klike u poglavarstvu, onda je i ovaj način opravdan.
Derati se protiv zloupotrebe policije i sigurnosnih službi da se ne bi govorilo o meritumu stvari – pronevjeri gradskog novca i korupciji, je obična, dobro smišljena podvala na koju, nažalost, mnogi nasjedaju.
Svaka vlast svugdje u svijetu na neki način kontrolira sigurnosne službe i policiju, pa je tako valjda i kod nas. I baš su se sad neki našli o tome govoriti.
Također je nevjerovatno koliko prostora u medijima imaju odvjetnici Bandića i njegovih kompanjona. I tako se djeluje na javno mnijenje.
Meni je jasno kad moralno teško kompromitirani voditelj, koji je inače došao iz provincije kao i 99% Bandićevih zagovarača, gotovo svaku emisiju posveti „nezakonito“ privedenom Bandiću i baljezga o tome da 70% građana Zagreba stoji na Bandićevoj strani, da on samo vraća tko zna kakve usluge s kojima ga je Bandić zadužio.
Kao i aktualni predsjednik HHO-a, koji se guši od zapjenjenosti zbog Bandićevog uhićenja – čovjek jednostavno mora zaključiti da je i on na nekakvom Bandićevom spisku. Govoriti o demokratskim standardima s jedne strane, a s druge, zamagljivati tešku korupciju i krađu javnog novca zaista ne može svatko.
Da Bandić ima dužnika i u tužilaštvu i/ili USKOKU može se zaključiti i po onome za što ga se optužuje – da se htjelo optužnica je mogla biti itekako deblja.
O tome kakvi smo postali, a nismo morali - i sljedeći put.
Post je objavljen 13.11.2014. u 05:15 sati.