Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 02.06.2017.
Mark Haddon: "Bolna točka"
Čini se da sam u razdoblju od protekla dva mjeseca samo čitala obiteljske drame – roman iz naslova tematski također pripada istom žanru. Autor Mark Haddon, osim ovog romana, najpoznatiji je po romanu „Neobičan slučaj sa psom u noći“.
U središtu je radnje George Hall, šezdesetjednogodišnjak koji se nalazi u mirovini, u dvorištu gradi umjetnički atelje i pokušava naći svoje mjesto u svijetu koji sve manje razumije. Umjesto toga, na svom boku nalazi zlokobnu leziju, koju on odmah, unatoč informaciji liječnika da se radi o bezopasnom ekcemu, dijagnosticira kao rak. Ta činjenica, kao i činjenica da zatječe svoju suprugu Jean u krevetu s obiteljskim poznanikom, gura ga preko ruba ludila.
Da njegovo stanje prolazi nezamijećeno, nije niti čudo – Jean radi pola radnog vremena u školi, što joj ostavlja dovoljno prostora za preljubničke aktivnosti s jednim od muževih bivših kolega. Njihova zajednička kći Katie se nakon neuspjelog braka, iz kojega ima sina Jacoba, upušta u novu vezu i planira novi brak s posve neprikladnim Rayem, koji kao prizeman tip koji voli sport, zabrinutim roditeljima nikako ne izgleda kao dobra prilika za tankoćutnu Katie. U međuvremenu, Katien brat Jamie vodi prešutnu bitku s roditeljima oko svoje homoseksualnosti.
Naravno da čitava situacija posve eksplodira u najaneprikladnijem mogućem trenutku – pred cijelom rodbinom i svim prijateljima na Katienom vjenčanju, pretvarajući ovaj roman tako iz obiteljske drame u gorku crnu komediju.
Ako svedemo fabulu na zajedničke nazivnike, dobit ćemo spomenik starenju, krizi srednjih godina, odnosima roditelja i djece, neizlječivoj bolesti i mentalnoj nestabilnosti, koja, kako se čini, niti ne mora imati neki pravi, opipljivi povod.
Oznake: mark haddon, bolna točka, obiteljska drama, preljub, homoseksualnost, brak, Roditelji i djeca, crni humor, starenje, Kriza srednjih godina, preporuka, recenzija
utorak, 15.11.2016.
Ann Patchett: "Trk"
Nakon „Bel Canta“, u biblioteci Zlatka Crnkovića kao pedeset i šesti naslov našao se i drugi roman autorice Ann Patchett pod naslovom „Trk“ (u izvorniku: „Run“). Radi se o obiteljskoj priči koja mi je tek slučajno došla pod ruku, i koju sam ustvari dugo čitala, misleći da me se neće dojmiti, iako tek sad uviđam da mi njezini dijelovi još uvijek pomalo odzvanjaju glavom.
U središtu je radnje jedna neobična, okrnjena obitelj, sastavljena od oca, umirovljenog političara, po imenu Bernard Doyle (a po nacionalnoj pripadnosti Irca) i njegove dvojice posvojenih sinova afroameričke rase, Teddya i Tipa. Naime, kad je Doyleova supruga Bernadette bila živa, htjela je imati veliku obitelj, ali osim sina Sullivana nisu mogli imati više djece, stoga su posvojili male crne dječake – prvo jednoga, a onda zbog toga što je na tome inzistirala njihova biološka majka, i drugoga. U međuvremenu je Bernadette umrla, dječaci su odrasli, Sullivan je u bavljenju humanitarnim radom odselio u Afriku, a Doyle je bdio nad svojom djecom želeći za njih velike stvari. Stoga nije bio zadovoljan što je Tip umjesto politike, prava ili medicine izabrao ihtiologiju (znanost o ribama), a Teddy je pod utjecajem majčinog brata, svećenika Sullivana, razmišljao o Katoličkoj crkvi.
No uobičajeni tijek stvari za obitelj Doyle se mijenja nakon što Tipov život spasi nepoznata crnkinja podmetnuvši svoje tijelo pred jureći auto nakon Tipovog neopreznog stajanja na cestu. Sama, nakon što joj majku (i Tipa) odvozi vozilo hitne pomoći, ostaje dvanaestogodišnja djevojčica, njezina kćer. Doyle preuzima brigu o djevojčici, Sullivan se nenadano vraća iz Afrike i cijela situacija postaje prilično zbrkana, posebno kad čitatelj dozna da su djevojčica i njezina majka dugo živjele u blizini Doyleovih i znale sve o životima dječaka.
Iako ovakvo prepričavanje fabule može stvoriti dojam da se radi o kaotičnom i dinamičnom romanu, ova je knjiga ustvari introspektivna – promatrajući iz pozicija jednog po jednog lika, otkrivajući njihove intimne želje i težnje, njihove karakterne osobine i njihove načine razmišljanja, autorica uspijeva dočarati obiteljski život kakav on doista jest, sa svim svojim manama i vrlinama, s razočaranjima u svoje najbliže i u želje koje imamo za njih.
Čudna neka priča, moram priznati, priča kakvu zaista ne znam kome bih preporučila, ali tko god je dohvati u ruku, ostat će iznenađen.
Oznake: ann patchett, trk, zlatko crnković, obitelj, obiteljski odnosi, Roditelji i djeca
