Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 04.06.2017.
James Meek: „Iskaz narodne ljubavi“
Za bolje razumijevanje knjige iz naslova, potrebno je da znate tri istinite povijesne činjenice – u Rusiji je postojala sekta kastrata, nacionalno zvani škopci, te postoji literatura koja opisuje brojne slučajeve vjerske kastracije nakon Drugog svjetskog rata; osim toga, neki akademski izvori govore o postojanju Čehoslovačke legije koja je sudjelovala u ruskom građanskom ratu između dva svjetska rata, i koja je prešla čitavu Rusiju i iz Vladivostoka isplovila natrag za Europu 1920. godine. Treća činjenica jest postojanje tzv. „krave“, kojega definiramo kao „Osoba određena da je se pojede, koja ništa ne sluti, svaki kriminalac – novak kojeg njegovi stariji kolege pozovu da im se pridruži u bijegu, dobar je za tu ulogu… ako bjegunci ostanu bez hrane a nema izgleda da će popuniti zalihe, „kravu“ će zaklati…“ – govori se, dakako, o bijegu iz sibirskih zatvora, tj. iz gulaga, ali i prije njihova osnivanja.
Dakle, u romanu „Iskazi narodne ljubavi“ pratimo događanja u selu Jazik u Sibiru, gdje se naselila miroljubiva sekta kastrata sa svojim neobičnim vjerskim običajima i doživljajima vjere, pod vodstvom Balašova. To mjesto pod opsadom drži češka regimenta zaostala iz Prvog svjetskog rata, sada posve odsječena od događanja u Europi. U to selo, u takvim uvjetima, došeće bjegunac iz gulaga koji se predstavlja kao Samarin, kojemu utočište pruža udovica Ana s malim sinom, zaljubljujući se u njega.
Ono što ovaj roman prožima jezivom atmosferom, jest, osim prikaza stradanja i posvemašnjeg neznanja i nepouzdanosti činjenica i identiteta (tko je Balašov? Je li Samarin onaj za koga se prikazuje?) i pojava sibirskog vidovnjaka s istetoviranim okom na čelu, koji stradava pod nepoznatim okolnostima, nakon što mu je umjesto alkohola doturen čisti špirit. Posve odsječen od svijeta, zapovjednik Čeha po imenu Matula, i sam iskorištavajući situaciju obavještajne gluhoće, nastoji razjasniti situaciju i održati status quo protiv kojega se dijelovi njegove regimente potiho bune.
Dakle, ovaj roman je… bizaran, u najmanju ruku. Realistični prikazi stvarnih povijesnih činjenica iz sibirskog područja daju na uvjerljivosti, zbog čega se s jedne strane ježite, a s druge strane ne možete ispustiti knjigu iz ruku.
Preporuka? Ako mislite da imate želudac – samo dajte. U protivnom, čitati s oprezom.
Oznake: james meek, iskazi narodne ljubavi, rusija, sibir, kastati, čehoslovačka, gulag, realizam, preporuka, recenzija
petak, 02.06.2017.
Mark Haddon: "Bolna točka"
Čini se da sam u razdoblju od protekla dva mjeseca samo čitala obiteljske drame – roman iz naslova tematski također pripada istom žanru. Autor Mark Haddon, osim ovog romana, najpoznatiji je po romanu „Neobičan slučaj sa psom u noći“.
U središtu je radnje George Hall, šezdesetjednogodišnjak koji se nalazi u mirovini, u dvorištu gradi umjetnički atelje i pokušava naći svoje mjesto u svijetu koji sve manje razumije. Umjesto toga, na svom boku nalazi zlokobnu leziju, koju on odmah, unatoč informaciji liječnika da se radi o bezopasnom ekcemu, dijagnosticira kao rak. Ta činjenica, kao i činjenica da zatječe svoju suprugu Jean u krevetu s obiteljskim poznanikom, gura ga preko ruba ludila.
Da njegovo stanje prolazi nezamijećeno, nije niti čudo – Jean radi pola radnog vremena u školi, što joj ostavlja dovoljno prostora za preljubničke aktivnosti s jednim od muževih bivših kolega. Njihova zajednička kći Katie se nakon neuspjelog braka, iz kojega ima sina Jacoba, upušta u novu vezu i planira novi brak s posve neprikladnim Rayem, koji kao prizeman tip koji voli sport, zabrinutim roditeljima nikako ne izgleda kao dobra prilika za tankoćutnu Katie. U međuvremenu, Katien brat Jamie vodi prešutnu bitku s roditeljima oko svoje homoseksualnosti.
Naravno da čitava situacija posve eksplodira u najaneprikladnijem mogućem trenutku – pred cijelom rodbinom i svim prijateljima na Katienom vjenčanju, pretvarajući ovaj roman tako iz obiteljske drame u gorku crnu komediju.
Ako svedemo fabulu na zajedničke nazivnike, dobit ćemo spomenik starenju, krizi srednjih godina, odnosima roditelja i djece, neizlječivoj bolesti i mentalnoj nestabilnosti, koja, kako se čini, niti ne mora imati neki pravi, opipljivi povod.
Oznake: mark haddon, bolna točka, obiteljska drama, preljub, homoseksualnost, brak, Roditelji i djeca, crni humor, starenje, Kriza srednjih godina, preporuka, recenzija
srijeda, 31.05.2017.
John Irving: "Udovica na godinu dana"
Prošlo je već neko vrijeme od čitanja ove knjige pa do vremena dok sam dohvatila pisati o njoj, pa vas molim da mi oprostite ako ova preporuka bude malo „izdaleka“ i „otprilike“.
Što se tiče autora Johna Irvinga, najpoznatiji je po svojim romanima „Svijet po Garpu“ i „Molitva za Owena Meanya“ te adaptaciji svoje knjige „Kućna pravila“, koja je nagrađena Oscarom. Njegova se djela odlikuju ekscentričnim likovima, naglašenom erotičnošću i eruditskim stilom.
Priču pratimo kroz dvije odvojene vremenske etape – u ljeto 1958. godine, kad mladić po imenu Eddie (Edward O' Hare) dolazi na ljetnu praksu u Hamptonse kod pisca i ilustratora dječjih priča po imenu Ted Cole. Coleovi su izgubili dvojicu sinova tinejdžera u prometnoj nesreći, a nakon nje su dobili kćer po imenu Ruth, toga ljeta staru četiri godine.
Marion Cole je teško podnijela gubitak sinova, zbog čega si nije mogla dopustiti da se veže za svoju kćer. Tedovo opijanje i njegove neprestane afere sa ženama koje su postajale njegovi modeli, gurnule su Marion u strasnu ljetnu ljubavnu vezu s mladim Eddiejem, i dale joj podstrek da napravi ono što je i prije smrti svojih sinova namjeravala napraviti – da napusti svoju obitelj.
U drugoj etapi priče, pratimo Ruth Cole u jesen 1990. godine – ona je spisateljica, njezin odnos s ocem je kompliciran, te se upušta u ljubavnu vezu sa svojim urednikom, istovremeno se upoznajući i ostvarujući prijateljstvo sa sada ostarjelim Eddiejem, koji je ostvario skroman spisateljski uspjeh pišući iznova i iznova ljubavnu priču svoga života – priču o ljubavnoj vezi mlađeg muškarca i starije žene. Ruth se ne može odlučiti na brak, ali joj konačna svađa s ocem te put u Amsterdam s tragičnim završetkom, konačno „presude“ i ona se u konačnici ostvaruje kao majka na način na koji njezina majka prema njoj nikada to nije mogla, ili se nije usudila.
Iako se radi o priči s ograničenim brojem likova i iako su njihovi odnosi zadani, prolazak vremena osvjetljava te odnose, kao i njihovu evoluciju iz neslućenih kutova, pa roman ni u jednom trenu nije dosadan niti naporan. Lajtmotivi su, dakako, odnosi roditelja i djece, pitanje majčinstva i braka, posebno za žene, načini na koje obiteljske tragedije mogu odrediti daljnji tijek događaja, pitanje formativnih godina za tinejdžere, seksualno ispitivanje i brojne druge stvari.
Irving gradi setting s lakoćom, stoga mi je ovaj čitateljski zalogaj svakako ostao u vrlo živom pamćenju i dugo nakon što sam zatvorila stražnje korice romana. Tople preporuke.
Oznake: john irving, udovica na godinu dana, erotika, obitelj, obiteljska drama, preporuka, recenzija
ponedjeljak, 29.05.2017.
J. K. Rowling – John Tiffany – Jack Thorne: „Harry Potter i ukleto dijete“
Dugo nisam pisala blog, pa se nakupilo barem desetak pročitanih knjiga, od kojih sam neke čitala po drugi put („Barrayar“ i „Cetagandu“ Lois McMaster Bujold, i opet sam uživala, bacila sam oko na „Sukob“ Elisabeth Badinter i još na neke ljubiće koje imam u vlastitoj zalihi), a neke sam tek sad ugledala.
Za razliku od inače, ovoga puta imam prilično dobro opravdanje – čeka me novo upuštanje u izazove majčinstva, koje je i ovoga puta došlo sa svojom garniturom problema. Međutim, nadam se da će i ovoga puta biti vremena za nešto čitanja.
„Harry Potter i ukleto dijete“ je, za one koji ne znaju, drama koju potpisuje Jack Thorne, a u izdanju Algoritma je objavljen novi izvorni predložak napravljen u suradnji J.K. Rowling, Johna Tiffanya i Jacka Thornea, koji je i predstavljen u velikoj reklamnoj kampanji kod nas nedugo prije nego što će Algoritam trajno zatvoriti svoja vrata.
U ovoj priči, Harrya, Hermionu i Rona pratimo kao odrasle ljude – Harry je djelatnik u Ministarstvu magije, Hermiona je ministrica, a Ron je postao trgovac psinama – njihova djeca Albus i Rose se prvi put upuštaju u pustolovinu zvanu Hogwarts. Međutim, prezreni Albus koji ima vrlo loš odnos sa svojim ocem Harryem, postaje Slytherin, a ne Gryffindor, što njegovi roditelji priželjkuju. Da bi stvar bila još gora, najbolji prijatelj mu postaje Scorpius Malfoy, sin Harryeva neprijatelja Draca Malfoya.
Ne želim vam odavati daljnje dijelove priče da vam ne bih upropastila čitanje, ali prije nego što se upustite, razmislite o svom generalnom stavu oko čitanja drama i scenarija…
Naime, moram priznati da se, iako se ova knjiga, zato jer je lišena svog pripovijedanja i opisa, čita lako i brzo, odlikuje nedostatkom šarma koji uvijek pripisujem serijalu knjiga o Harryu Potteru – vjerojatno zato što joj već spomenuti nedostajući opisi i pripovijedanje daju uvjerljivost koji samim dijalozima nedostaje.
Neovisno o tome, zbog sadržaja zapleta i načina na koji su izvedeni neki tehnički detalji u priči, vjerujem da bih nevjerojatno uživala vidjeti ovu knjigu postavljenu na kazališne daske, pa se nadam da ću to jednom imati i priliku doživjeti.
Oznake: j.k.rowling, harry potter i ukleto dijete, drama, scenarij, preporuka, recenzija
