Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 30.11.2014.
David Lodge: „Razmjena“
Prvi ulov s ovogodišnjeg Interlibera, humoristični roman Davida Lodgea, pod naslovom „Razmjena“ (u izvorniku: „Changing places“), nosi i podnaslov – „Priča o dva kampusa“. O autoru znamo da je „svestrana literarna osoba – plodan pisac, te vrstan poznavatelj, pasionirani proučavatelj, i, do 1988. sveučilišni predavač književnosti“ iz Birminghama.
(Moram reći da sam se za ovu knjigu odlučila samo zbog šarene naslovnice i ničega drugog – tako da, ja sam saker za šarene naslovnice).
Stoga nije čudno što je tema ovog romana međunarodna razmjena između dvaju sveučilišnih profesora – profesor Phillip Swallow sa Sveučilišta u Drljinghamu mijenja mjesto sa Morisom Zappom, sveučilišnim profesorom na američkoj Zapadnoj obali, odnosno na Sveučilištu Euforija (Kalifornija, jel?). Swallow ostavlja suprugu Hillary i troje svoje djece u vlažnoj viktorijanskoj kući punoj propuha i status predavača u kojemu se ogleda manjak ambicije (trčeći ka suncu, moru i mladosti koja ga čeka u Euforiji), a s druge strane, Zapp ostavlja suprugu Desiree, koja mu je već najavila mogućnost razvoda, i blizance koje ima s njom (da ne spominjemo niz ranijih bivših supruga i djece kao i sijaset izvanbračnih afera), kako bi se obiteljska situacija malo ohladila i Desiree porazmislila o svojoj odluci.
Obojica se iznenađujuće dobro uklapaju u postojeći Zeitgeist – početak je 1969. godine, u Euforiji hipiji preuzimaju vlast nad Sveučilištem, dok do Drljinghama ne uspijevaju prodrijeti nikakve novotarije iz zemlje i svijeta. Moris upoznaje Hillary, Phillipovu suprugu, a Phillip upoznaje Desiree, Morisovu suprugu. Kad su već zamijenili karijere, nije li moguće da će zamijeniti i štošta drugo u svojim životima?
Osim Morisa i Phillipa i njihovih supruga, upoznajemo i niz drugih zanimljivih likova – Phillip se već u zrakoplovu susreće sa svojim bivšim studentom Charlesom Boonom, udavom koji je ometao nastavu u Drljinghamu i na jedvite jade diplomirao, da bi se sad ispostavilo da je upisao poslijediplomski studij u Euforiji i da vodi radijsku emisiju koja će se pokazati najvažnijim medijem za jačanje hipi-pokreta na sveučilištu. Moris pak upoznaje svoje stidljive kolege, a osobito svog nadređenog, profesora Mastersa kojega više od književnosti zanimaju lov i oružje, dok u zrakoplovu (igrom slučaja, radi se o zrakoplovu koji prevozi trudne Amerikanke) upoznaje Mary Makepeace, svoju bivšu studenticu, također trudnu.
Ovaj roman, u vremenu kad je pisan i objavljen (1975. godine) predstavlja zoran dokument o stanju u sveučilišnim i studentskim krugovima, stoga iako se radi o satiričnom romanu, može se čitati i kao povijesna kronika jednog vremena i jednog duha (u tom smislu, ova je knjiga za današnje studente i sveučilišne profesore pomalo izgubila na aktualnosti). Međutim, bez obzira na implikacije, radi se o pitkom, satiričnom, ali ne naglas-se-smijem štivu, koje možete pročitati bez obveze, samo radi zabave i kraćenja dokolice.
Oznake: david lodge, razmjena, changing places, hipi-pokret
subota, 29.11.2014.
Izvještaj s Interlibera 2014.
Ove godine, za promjenu, kao i radi osiguranja vlastitog čitateljskog kredibiliteta, nisam propustila Interliber. Ali, umalo i jesam – odlaskom na Zagrebački velesajam u nedjelju kasno poslijepodne očekivala sam da ću biti tek jedan od rijetkih zagriženih posjetitelja koji će se još motati među štandovima u Paviljonima 5 i 6 – ali kako sam bila u krivu! Naime, područje u krugu od pola kilometra od ulaska na Velesajam bilo je pokriveno najrazličitijim vrstama letaka, papirnatog i plastičnog smeća (na taj prizor sam bila šokirana sve dok se nisam sjetila da je u tjedan dana na Interliber došlo milijun autobusa srednjoškolaca i studenata iz cijele Hrvatske, neki profesori i tko zna koliko još Zagrepčana), a ljudi su se u gomilama još naveliko šmucali po prostoru sajma.
Što se tiče dojmova – Interliber mi se čini da nije ni veći ni manji nego što je to bilo prije pet-šest godina (može biti i više od toga, zadnji put sam na Interliber dolazila u organizaciji Studentskog zbora dok sam studirala) kad sam ga zadnji put posjetila, ali mi se čini da je raznovrsnost daleko manja – najveći interes je bio na štandovima na kojima je pisalo – „rasprodaja“, ili još bolje „velika rasprodaja“, kao i na štandovima prodavača starih knjiga koje možemo vidjeti po trgovima i tržnicama svih hrvatskih gradova (kao primjerice, u Zagrebu kod Glavnog kolodvora). Ovi izlošci (koje mogu vidjeti svakoga dana u bilo koje vrijeme) nisu me osobito zanimali, pa sam tražila nešto iznimno.
Naime, sa žalošću utvrđujem da se za promjenu moram složiti s Miljenkom Jergovićem koji je za Jutarnji napisao tekst o Interliberu, jer se i meni osobito svidio samo izlagački prostor Frakture i pozornost koju su urednici, odnosno vlasnici ove izdavačke kuće poklanjali svakom kupcu i posjetitelju. Svi ostali me nisu fascinirali – Algoritam je imao standardnu postavu, Profil također, VBZ i Mozaik knjiga rasprostrli su se u dva paviljona u kojima su izlagali posve iste stvari, Lumen je bio zgodan, ali ne objavljuje meni zanimljivu literaturu (iako sam po narudžbi jedne djevojčice kupila „Šuplji grad“, drugi nastavak romana „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“), iako moram reći da je njihov izlagački prostor bio vizualno dojmljiv u kombinaciji narančaste i crne boje; Znanje se bacilo na izlaganje Knjiga dostupnih svima, koje možete pribaviti na svakom bolje opremljenom kiosku; Školska knjiga... je Školska knjiga, nisu mi zanimljivi. Sysprint me pomalo iznenadio, jer su prije pet-šest godina bili prilično respektabilan mali izdavač, koji je svojim jeftinim, meko ukoričenim reizdanjima klasika i lektirnim naslovima napravio revoluciju među nakladnicima, ali mi se čini da na tom uspjehu nisu gradili dalje i afirmirali se s drugim inovativnim idejama. O Nakladi Ljevak nemam što reći, njihova izdanja sam vrlo slabo čitala, iz nekog, i meni nepoznatog razloga mi nikad nisu sjeli – na Interliberu su imali razumno velik izlagački prostor, s ozbiljnim sniženjima, i imala sam najbolju namjeru kupiti nekoliko knjiga kod njih, čak sam ih držala i u rukama, ali sam se onda ohladila, vratila knjige i produžila dalje.
No naravno da sam nešto i kupila, ali bila sam skromna (više iz razloga kronične besparice u posljednjih par mjeseci nego zato što sam postala razumna pod stare dane), uz već spomenuti „Šuplji grad“, po narudžbi sam kupila i „Jesenji valcer“ Mirjane Krizmanić kod VBZ-a – na štandu Vuković&Runjić (nezainteresirani izlagači, usput) kupila sam humoristični roman „Razmjena“ Davida Lodgea, kod Frakture knjigu „Ispričat ću ti priču“ Jorgea Bucaya, s obzirom da imam drugi dio, „Računaj na mene“, ali ga nisam htjela čitati dok ne pribavim i prvi dio, a kod antikvarijata Biblos sam kupila dvije knjige o grčkoj mitologiji i grčkim junacima koje predstavljaju dragu uspomenu iz djetinjstva. I to je to.
Sad kad bolje razmislim, možda sam i postala nešto razumnija pod stare dane.
Oznake: interliber 2014, ransom riggs, šuplji grad, dom gospođice peregrine za čudnovatu djecu, fraktura, Lumen, vbz, mozaik knjiga, algoritam, Profil, školska knjiga, znanje, antikvarijat biblos, jorge bucay, ispričat ću ti priču, računaj na mene, david lodge, razmjena
