Prvi ulov s ovogodišnjeg Interlibera, humoristični roman Davida Lodgea, pod naslovom „Razmjena“ (u izvorniku: „Changing places“), nosi i podnaslov – „Priča o dva kampusa“. O autoru znamo da je „svestrana literarna osoba – plodan pisac, te vrstan poznavatelj, pasionirani proučavatelj, i, do 1988. sveučilišni predavač književnosti“ iz Birminghama.
(Moram reći da sam se za ovu knjigu odlučila samo zbog šarene naslovnice i ničega drugog – tako da, ja sam saker za šarene naslovnice).
Stoga nije čudno što je tema ovog romana međunarodna razmjena između dvaju sveučilišnih profesora – profesor Phillip Swallow sa Sveučilišta u Drljinghamu mijenja mjesto sa Morisom Zappom, sveučilišnim profesorom na američkoj Zapadnoj obali, odnosno na Sveučilištu Euforija (Kalifornija, jel?). Swallow ostavlja suprugu Hillary i troje svoje djece u vlažnoj viktorijanskoj kući punoj propuha i status predavača u kojemu se ogleda manjak ambicije (trčeći ka suncu, moru i mladosti koja ga čeka u Euforiji), a s druge strane, Zapp ostavlja suprugu Desiree, koja mu je već najavila mogućnost razvoda, i blizance koje ima s njom (da ne spominjemo niz ranijih bivših supruga i djece kao i sijaset izvanbračnih afera), kako bi se obiteljska situacija malo ohladila i Desiree porazmislila o svojoj odluci.
Obojica se iznenađujuće dobro uklapaju u postojeći Zeitgeist – početak je 1969. godine, u Euforiji hipiji preuzimaju vlast nad Sveučilištem, dok do Drljinghama ne uspijevaju prodrijeti nikakve novotarije iz zemlje i svijeta. Moris upoznaje Hillary, Phillipovu suprugu, a Phillip upoznaje Desiree, Morisovu suprugu. Kad su već zamijenili karijere, nije li moguće da će zamijeniti i štošta drugo u svojim životima?
Osim Morisa i Phillipa i njihovih supruga, upoznajemo i niz drugih zanimljivih likova – Phillip se već u zrakoplovu susreće sa svojim bivšim studentom Charlesom Boonom, udavom koji je ometao nastavu u Drljinghamu i na jedvite jade diplomirao, da bi se sad ispostavilo da je upisao poslijediplomski studij u Euforiji i da vodi radijsku emisiju koja će se pokazati najvažnijim medijem za jačanje hipi-pokreta na sveučilištu. Moris pak upoznaje svoje stidljive kolege, a osobito svog nadređenog, profesora Mastersa kojega više od književnosti zanimaju lov i oružje, dok u zrakoplovu (igrom slučaja, radi se o zrakoplovu koji prevozi trudne Amerikanke) upoznaje Mary Makepeace, svoju bivšu studenticu, također trudnu.
Ovaj roman, u vremenu kad je pisan i objavljen (1975. godine) predstavlja zoran dokument o stanju u sveučilišnim i studentskim krugovima, stoga iako se radi o satiričnom romanu, može se čitati i kao povijesna kronika jednog vremena i jednog duha (u tom smislu, ova je knjiga za današnje studente i sveučilišne profesore pomalo izgubila na aktualnosti). Međutim, bez obzira na implikacije, radi se o pitkom, satiričnom, ali ne naglas-se-smijem štivu, koje možete pročitati bez obveze, samo radi zabave i kraćenja dokolice.
Post je objavljen 30.11.2014. u 09:31 sati.