Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 26.12.2013.
Julijana Matanović: "Božićna potraga"
Kao prvo, sretan Božić, vesela Kwanzaa i ugodne Saturnalije vam želim, što god slavili i na koji god način to što slavite obilježavali!
Atipično od svoga ustaljenog ponašanja, odlučila sam dane Božića provesti čitajući prikladnu literaturu (kako je vrijeme blagdana kratko, čovjek ima obveze sudjelovati u kojekakvim ritualima i druženjima, bila sam primorala izabrati kratku knjigu, pa je izbor bio ili Julijana Matanović i njezina „Božićna potraga“ ili „Najljepše božićne priče“ u izdanju VBZ-a. Odlučila sam se za Julijanu Matanović s obzirom da sam smatrala da bi najljepše božićne priče bile ipak previše klasičan izbor).
Radi se o (kratkoj) zbirci sastavljenoj od deset kratkih priča „o ljubavi i nedostatku ljubavi. To su pripovijesti u kojima se isprepliće sjećanje na vrijeme kad je ljubavi bilo i traganje za tim izgubljenim jedinstvom s bliskima i dragima. U njima su glavni junaci često ostavljeni i napušteni, obitelji su obično razorene, a sile koje ih uništavaju su neumoljive, ali čežnja da se ponovo uspostave pokidane veze – neuništiva je. Svaka od priča ove knjige svojevrsna je potraga za ljubavlju. I sve se događaju u vrijeme Božića.“
Ako znate išta o Julijani Matanović, znate da nikad nije prestala pisati o potrazi za ljubavlju, u svakom svom romanu ili priči. Stoga je njezin rukopis ono što izbija iz svake pore ove na brzu ruku sastavljene knjižice. Moram priznati da je prvo što mi je palo na pamet da je zapravo jedino što povezuje ove priče to što se sve događaju, ili imaju veze s Božićem. Naime, iz nekog me razloga proces nastanka ove knjige (iako ne znam kakav je bio, slutim) podsjetio na zbirku „Dvanaest hodočasnika“ Gabriela Garcie Marqueza, u čijem predgovoru Marquez pojašnjava kako su ga priče iz te zbirke, zapostavljene dugi niz godina, slijedile kroz život u duhovnom i geografskom smislu, sve dok nisu bile objedinjene u zbirci. Na isti način mislim da je Julijana Matanović za potrebe nadolazećeg Božića, ali u većoj hitnji i manje pomno nego Marquez, izabrala deset priča koje su inače stajale u njezinim bilješkama, same i napuštene, možda kao fragmenti ili skice.
Moje razočaranje vjerojatno postaje shvatljivije ako vam kažem da sam knjigu pročitala prije tri dana (u međuvremenu sam čitala nešto drugo), ali da se iskreno, ni uz najbolju volju ne mogu sjetiti niti jedne priče, niti jednog osjećaja koji je knjiga pobudila bez da zavirim među njezine korice. To vjerojatno govori nešto grozno o meni, ali vjerojatno i o pričama koje su obuhvaćene „Božićnom potragom.“
Jedno je sigurno: ovakva knjižica sjajan je božićni poklon – vizualno je primamljiva, tvrdo ukoričena i zgodno ilustrirana, ali i najvažnije: tematski je prikladna blagdanima, zbog čega je preporučujem za poklanjanje više nego za čitanje, no i manje zahtjevan čitatelj (a osobito čitateljica) moći će pronaći u nekim pričama zbirke zrnce raznježenosti koje toliko dobro pristaje božićnim blagdanima.
Oznake: julijana matanović, božićna potraga
