Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 02.08.2013.
Terry Pratchett i Neil Gaiman: "Good Omens"
Popularnost jedne od najslavnijih kolaboracija u svijetu spekulativne fikcije, najbolje su opisali autori Terry Pratchett i Neil Gaiman u predgovoru, u kojem su i sami ustanovili kako su se našli začuđenima iznenadnom popularnošću projekta kojim su se bavili jedno ljeto kao relativno nepoznati pisci, svaki na svom kraju svijeta (Pratchett u Velikoj Britaniji, a Gaiman u SAD-u). Kako su saznali od čitatelja tijekom predstavljanja i potpisivanja knjige, radi se o zacijelo najposuđivanijem i najčešće gubljenom naslovu u povijesti književnosti. Primjerci koje bi potpisivali, su zacijelo milijunima ljudi ispali u kadi, neki su se sastojali od hrpe međusobno nepovezanih listova u plastičnoj vrećici, a svi su redom bili često listani i otvarani.
Za neznalice o spekulativnoj fikciji, evo kratkog pregleda: i Bog stvori svijet. Stvori dan, noć, vrtove Edena i tako dalje. Stvori i prve ljude. I stvori drvo spoznaje, zabranivši tim novim stvorenjima da jedu jabuke s njega. Oni to svejedno učine. I tako nastade Zemlja. Zemlja dvadesetog stoljeća, koju, među ljudima, budno prate, za tim Raj anđeo Aziraphale, a za tim Pakao demon Crowley. Kroz dvadeset stoljeća života na Zemlji, ova su se dvojica likova vrlo dobro upoznala, često ne znajući čije je koje djelo. Obojica su, dakako, i dalje zapanjeni sposobnošću ljudskih bića da drugim ljudima nanesu više dobro razrađenog, kreativnog zla nego što bi ijedan demon iz Pakla mogao zamisliti, a da s druge strane prema drugim ljudima povremeno iskažu više dobrote nego što bi to mogao izvesti jedan anđeo (dobar primjer prvoga je španjolska inkvizicija, s kojom Crowley, prema vlastitom priznanju, nije imao nikakve veze).
Zaplet započinje kad iz dubina Pakla stigne naredba za pokret – u jednoj će se ljudskoj obitelji uskoro roditi sin Vraga, ili, da točno citiram (čitala sam na engleskom, pa ću vam tako i prenijeti): „the Adversary, Destroyer of Kings, Angel of the Bottomless Pit, Great Beast that is called Dragon, Prince of This World, Father of Lies, Spawn of Satan and Lord of Darkness.“ Međutim, dođe do nekakve zabune sa zamjenom novorođenčadi (kako to obično biva), pa mali Sotona završi tko zna gdje, sve dok Apokalipsa ne započne.
Sve je to predvidjela jedina istinska proročica (veliki boom kojekakvih Nostradamusa dogodio se u srednjem vijeku), Agnes Nutter, koja jedina nije imala sreće s prodajom svojih literarnih izdanja. Njezina daleka rođakinja, Anathema Device, prati trag svoje prapraprapraprabake u britansko selo Tadfield, gdje će se, prema proročanstvima, dogoditi Apokalipsa.
Četiri jahača Apokalipse izgledaju pomalo kao Hell's Angels, Hellhound, pas iz pakla, pretvara se u pitomog španijela, pa ova suvremena alegorija kraja svijeta poprima izrazito komične razmjere.
U svakom slučaju, zabavno i čitljivo, autori postavljaju vječna pitanja o postojanju Boga i religiji na duhovit i svima pristupačan način, pa ne dvojim da će i čitatelji koji ne poznaju opuse ove dvojice autora (pri čemu mislim na njihova pojedinačna djela) zacijelo uživati u „Good Omens“.
Oznake: terry pratchett, neil gaiman, good omens
