Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 19.11.2012.
Amos Oz: "Iznenada u dubini šume"
Amosa Oza nisam puno čitala, eventualno samo eseje „Kako izliječiti fanatika“, možda čak ni to. Radi se u svakom slučaju o plodnom piscu hebrejskog porijekla, koji je objavio 19 romana, niz esejističkih knjiga, te je dobitnik brojnih prestižnih književnih nagrada.
„Iznenada u dubini šume“ može se čitati kao bajka za djecu, iako prilično jezovita i atmosferična: oko sela u dubini šume, do kojeg vodi samo jedna cesta, odavno su nestale sve životinje, o čemu su odrasli odbijali govoriti, „a djeci je bilo bolje da i ne pitaju previše“. Sve životinje, prema šturom pričanju odraslih, odnio je čudni Nehi, šumski duh koji se pojavljuje u obliku vjetra. Na početku priče susrećemo dječaka Nimija, koji je bio pomalo čudan, a potom se izgubio u šumi, da bi od povratka iz šume obolio od bolesti „njištalice“, gdje se dječak glasao samo njištanjem i uopće više nije govorio.
Dvoje djece, djevojčica Maja i dječak Mati, smatrali su da je ovakvo stanje stvari u najmanju ruku sumnjivo, te su se odlučili i sami uvjeriti u to gdje su nestale sve životinje. Ono što su otkrili bacilo je novo svjetlo na njihov život u zajednici.
Na drugačijoj razini, ovo je priča o ograničenjima života u društvu, o osuđivanju i o nemogućnosti uklapanja, o tome kako društvo tretira one koji „izviruju“ iz prosjeka (najčešće ih sasiječe na svoju razinu, ali ono što je jednom rasječeno, više ne zarasta).
Vjerojatno smo se svi ponekad osjećali kako nam se drugi (bio to razred ili radni kolektiv) rugaju, kako smatraju da smo čudni ili da bismo trebali biti sličniji njima, često su to i vrlo grubo pokazivali (ili još gore, pravili su se da ne primjećuju, a onda su nam iza leđa govorili ružne stvari). Ovo je priča o tome.
Počela sam razmišljati i o nekim drugim stvarima: o šutnji. Seosko društvo u ovoj priči šutjelo je o tome kako su nestale sve životinje, nastojalo je prihvatiti takav život i nije se bunilo zbog toga; bili su kažnjeni i kao da su osjećali pravednost te kazne. Ne znam je li i u Hrvatskoj danas tako (vezano uz nedavno postavljeno pitanje na internetu o tome kako je to moguće da cijela Europa prosvjeduje, a Hrvati ne – je li nam dobro, jesmo li lijeni ili apatični?) Je li moguće da se osjećamo krivima zbog načina na koji smo živjeli, i osjećamo li ovu krizu kao kaznu?
subota, 17.11.2012.
Francoise Sagan: "Volite li Brahmsa"
Francoise Sagan piše lagano, ali uvijek postavlja jedna te ista (teška) pitanja, koja se redovito tiču unutarnjeg svijeta žene.
Glavna junakinja, Paule, žena je u dobi od 39 godina. U stalnoj je, ali neobaveznoj vezi s građevinarom Rogerom, koji je otprilike njezinih godina. U nju se zaljubljuje 25-godišnji mladić, sin njezine klijentice.
Dakle, u pitanju je ljubavni trokut.
Ovo je priča koja s jedne strane govori o onome što nam je suđeno – o ljubavi koja nanosi bol, za razliku od ljubavi koja je ispravna, pametna i konstruktivna. Ovo je priča i o strahu od obveze, od prepuštanja osobi s kojom odlučujemo dijeliti život, i o tome kako ponekad ne odlučujemo najpametnije (Brahms je u cijeloj priči samo motiv).
Roger je neprestano vara; Simon je s druge strane neprestano obožava. Niti jedan od ovih muškaraca nije dobar za nju. Ipak, mora odlučiti. Koga izabrati?
Koga god izabrala, izgubila je.
Oznake: francoise sagan, brahms, ljubavni trokut
četvrtak, 15.11.2012.
John Updike: "Povratak Zeca"
Osim Zeca, vratila sam se i ja, ovoga puta za stalno. Raduje me što je moj trud urodio plodom pa mi predstoje veseli i mirni blagdani (božićni duh me pere već tjedan dana, a lampica i snijega ni od korova).
Kako god, idemo odmah na posao: tijekom svojih najgorih dana čitala sam „Povratak Zeca“. To mi vjerojatno nije baš trebalo u tom trenutku, no ako se pokaže da mi je upravo to bio najlošiji izbor u životu, nemam se pravo žaliti.
Naime, radi se o romanu čija je radnja smještena u doba Vijetnamskog rata, u Pennsylvaniji. Glavni je junak lik čije je zgode Updike ranije već obrađivao u romanu „Godina Zeca“ – grafički radnik Harry Angstrom, kojeg zbog upadne fizionomije zovu Zec. Zatječemo ga u nekoliko važnih momenata u njegovom životu – pogoršanju odnosa sa suprugom Janice (do njegove majke dopiru priče da ga žena vara), majčinom oboljenju od Parkinsonove bolesti, sve to u jeku Vijetnamskog rata. Nakon što ga Janice napusti zbog izvjesnog Stavrosa s kojim radi, a Zec ostaje sam sa sinom Nelsonom, upoznaje se s djevojkom koja je pobjegla od bogatih roditelja, po imenu Jill, i crncem kojega traže zbog kriminalnih radnji, po imenu Skeeter. Oni postaju dio njegovog kućanstva, zbog čega ga susjedstvo vrlo čudno gleda.
Nekoliko je bitnih aspekata:
- Zečev principijelni nacionalizam – on instinktivno osjeća da je Vijetnamski rat dobra stvar za Ameriku i slaže se s politikom vladajućih (iako toj politici oponira sve snažniji hippie-pokret, i iako je zbog nje ostao i bez posla); u ovom dijelu romana čitatelj može osjetiti pogrešan smjer kojim autor tjera svog glavnog junaka, pa možda i odgovor na pitanje zašto je Zečev život krenuo nizbrdo
- odnos Amerike prema crncima – iako načelno vlada jednakost, još uvijek postoje pretežito bjelački i pretežito crnački dijelovi grada, crnci i bijelci se u načelu ne miješaju, a sve to čujemo iz usta Skeetera koji u nepravdi prema crncima traži izgovor za vlastite životne promašaje
- malodušje – vjerojatno potaknuti i tragedijom koja se dogodila u „Godini Zeca“, Janice i Zec imaju vrlo čudan odnos, u seksualnom smislu radi se o pustinji, i generalno, ovaj glavni junak vrlo čudno poima svijet oko sebe, čak i kad se upusti u vezu s daleko mlađom Jill; podsjeća na razočaranje Ala Bundya koji je u srednjoj školi bio zvijezda američkog nogometa, a sad je samo prodavač cipela, oženjen dosadnom ženom i s dvoje idiotskih tinejdžera
Glavne riječi koje su mi padale na pamet bile su: razočaranje (životom, društvom, sobom) i regresija (povlačenje u ranije faze svog života; povratak roditeljima, život u svojoj dječjoj sobi, spavanje s djevojkama, neodgovornost). Dobila sam dojam da se radi o predstavniku generacije – prosječnom, ne osobito inteligentnom čovjeku, koji je zatečen svime lošim što mu se događa i koji se zbog toga ne može snaći.
Oznake: updike, godina zeca
