Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

ponedjeljak, 19.11.2012.

Amos Oz: "Iznenada u dubini šume"

Amosa Oza nisam puno čitala, eventualno samo eseje „Kako izliječiti fanatika“, možda čak ni to. Radi se u svakom slučaju o plodnom piscu hebrejskog porijekla, koji je objavio 19 romana, niz esejističkih knjiga, te je dobitnik brojnih prestižnih književnih nagrada.

„Iznenada u dubini šume“ može se čitati kao bajka za djecu, iako prilično jezovita i atmosferična: oko sela u dubini šume, do kojeg vodi samo jedna cesta, odavno su nestale sve životinje, o čemu su odrasli odbijali govoriti, „a djeci je bilo bolje da i ne pitaju previše“. Sve životinje, prema šturom pričanju odraslih, odnio je čudni Nehi, šumski duh koji se pojavljuje u obliku vjetra. Na početku priče susrećemo dječaka Nimija, koji je bio pomalo čudan, a potom se izgubio u šumi, da bi od povratka iz šume obolio od bolesti „njištalice“, gdje se dječak glasao samo njištanjem i uopće više nije govorio.

Dvoje djece, djevojčica Maja i dječak Mati, smatrali su da je ovakvo stanje stvari u najmanju ruku sumnjivo, te su se odlučili i sami uvjeriti u to gdje su nestale sve životinje. Ono što su otkrili bacilo je novo svjetlo na njihov život u zajednici.

Na drugačijoj razini, ovo je priča o ograničenjima života u društvu, o osuđivanju i o nemogućnosti uklapanja, o tome kako društvo tretira one koji „izviruju“ iz prosjeka (najčešće ih sasiječe na svoju razinu, ali ono što je jednom rasječeno, više ne zarasta).

Vjerojatno smo se svi ponekad osjećali kako nam se drugi (bio to razred ili radni kolektiv) rugaju, kako smatraju da smo čudni ili da bismo trebali biti sličniji njima, često su to i vrlo grubo pokazivali (ili još gore, pravili su se da ne primjećuju, a onda su nam iza leđa govorili ružne stvari). Ovo je priča o tome.

Počela sam razmišljati i o nekim drugim stvarima: o šutnji. Seosko društvo u ovoj priči šutjelo je o tome kako su nestale sve životinje, nastojalo je prihvatiti takav život i nije se bunilo zbog toga; bili su kažnjeni i kao da su osjećali pravednost te kazne. Ne znam je li i u Hrvatskoj danas tako (vezano uz nedavno postavljeno pitanje na internetu o tome kako je to moguće da cijela Europa prosvjeduje, a Hrvati ne – je li nam dobro, jesmo li lijeni ili apatični?) Je li moguće da se osjećamo krivima zbog načina na koji smo živjeli, i osjećamo li ovu krizu kao kaznu?

19.11.2012. u 20:43 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com