Osim Zeca, vratila sam se i ja, ovoga puta za stalno. Raduje me što je moj trud urodio plodom pa mi predstoje veseli i mirni blagdani (božićni duh me pere već tjedan dana, a lampica i snijega ni od korova).
Kako god, idemo odmah na posao: tijekom svojih najgorih dana čitala sam „Povratak Zeca“. To mi vjerojatno nije baš trebalo u tom trenutku, no ako se pokaže da mi je upravo to bio najlošiji izbor u životu, nemam se pravo žaliti.
Naime, radi se o romanu čija je radnja smještena u doba Vijetnamskog rata, u Pennsylvaniji. Glavni je junak lik čije je zgode Updike ranije već obrađivao u romanu „Godina Zeca“ – grafički radnik Harry Angstrom, kojeg zbog upadne fizionomije zovu Zec. Zatječemo ga u nekoliko važnih momenata u njegovom životu – pogoršanju odnosa sa suprugom Janice (do njegove majke dopiru priče da ga žena vara), majčinom oboljenju od Parkinsonove bolesti, sve to u jeku Vijetnamskog rata. Nakon što ga Janice napusti zbog izvjesnog Stavrosa s kojim radi, a Zec ostaje sam sa sinom Nelsonom, upoznaje se s djevojkom koja je pobjegla od bogatih roditelja, po imenu Jill, i crncem kojega traže zbog kriminalnih radnji, po imenu Skeeter. Oni postaju dio njegovog kućanstva, zbog čega ga susjedstvo vrlo čudno gleda.
Nekoliko je bitnih aspekata:
- Zečev principijelni nacionalizam – on instinktivno osjeća da je Vijetnamski rat dobra stvar za Ameriku i slaže se s politikom vladajućih (iako toj politici oponira sve snažniji hippie-pokret, i iako je zbog nje ostao i bez posla); u ovom dijelu romana čitatelj može osjetiti pogrešan smjer kojim autor tjera svog glavnog junaka, pa možda i odgovor na pitanje zašto je Zečev život krenuo nizbrdo
- odnos Amerike prema crncima – iako načelno vlada jednakost, još uvijek postoje pretežito bjelački i pretežito crnački dijelovi grada, crnci i bijelci se u načelu ne miješaju, a sve to čujemo iz usta Skeetera koji u nepravdi prema crncima traži izgovor za vlastite životne promašaje
- malodušje – vjerojatno potaknuti i tragedijom koja se dogodila u „Godini Zeca“, Janice i Zec imaju vrlo čudan odnos, u seksualnom smislu radi se o pustinji, i generalno, ovaj glavni junak vrlo čudno poima svijet oko sebe, čak i kad se upusti u vezu s daleko mlađom Jill; podsjeća na razočaranje Ala Bundya koji je u srednjoj školi bio zvijezda američkog nogometa, a sad je samo prodavač cipela, oženjen dosadnom ženom i s dvoje idiotskih tinejdžera
Glavne riječi koje su mi padale na pamet bile su: razočaranje (životom, društvom, sobom) i regresija (povlačenje u ranije faze svog života; povratak roditeljima, život u svojoj dječjoj sobi, spavanje s djevojkama, neodgovornost). Dobila sam dojam da se radi o predstavniku generacije – prosječnom, ne osobito inteligentnom čovjeku, koji je zatečen svime lošim što mu se događa i koji se zbog toga ne može snaći.
Post je objavljen 15.11.2012. u 19:44 sati.