Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 23.05.2010.

Jean-Louis Fournier: "Kamo idemo, tata?"

Kao prvo, dugujem svima ispriku zbog nejavljanja: tu sam, možda ne tipkam, ali bar neprestano čitam. Također se ispričavam i svima koji čitaju ovaj blog, a koji su mi se javili mailom, u posljednje su mi se vrijeme počele događati neke ružne privatne stvari pa sam bila prilično zaokupljena njima i njihovim rješavanjem. Ipak, što prije budem mogla bacit ću se na odgovaranje na mailove i bavljenje ovim blogom onako kako on to zaslužuje.

O Jean-Louisu Fournieru nisam ništa čula prije nego što sam slučajno nabasala na njegovu knjigu u knjižnici (to, dakako, nije niti čudo jer mu je «Kamo idemo, tata?» jedina prevedena knjiga kod nas). Ovaj Francuz (rođen 1938. godine) je pisac, humorist i televizijski realizator. Svoj prvi roman, «Le petit Meaulnes» je objavio 2003. godine, a knjigu o kojoj vam danas želim pričati u Francuskoj je objavio 2008. godine i za nju osvojio jednu od najprestižnijih francuskih književnih nagrada, Prix Femina. Kod nas je knjigu objavilo Znanje u svojoj Biblioteci Hit (pomalo se šokiram kad vidim nova izdanja Biblioteke Hit, kao da ne spadaju u sadašnje vrijeme, nego u vrijeme prije nekih 15 – 20 godina) 2009. godine.

U nizu crtica u ovoj kratkoj knjizi Jean-Louis Fournier piše o doživljajima sa svojom dvojicom hendikepiranih sinova, Thomasom i Matthieuom. Nije to lirska balada o čovjeku koji je imao tu nesreću da mu ne jedno, već dvoje djece bude mentalno i fizički zaostalo (iako u nekim crticama Fournier doista zapada i u takva raspoloženja), već se radi o crnohumornom prikazu o tome kako je doista svakodnevno živjeti s djecom s posebnim potrebama. Naprimjer:

«Pričao sam im o posljednjoj proslavi Božića u medicinsko-pedagoškom institutu u kojem su bila smještena moja djeca. O jelci koju su djeca srušila, o zboru u kojem je svatko pjevao drugu pjesmu, o jelci koja se zapalila, o projektoru koji je pao usred projekcije filma, o prevrnutom kremastom kolaču, o roditeljima koji su se četveronoške skrivali pod stolovima kako bi izbjegli kugle za kuglanje koje je neki nesmotreni roditelj poklonio svome sinu, a koje je ovaj bacao u zrak i sve to u atmosferi «rođenja božanskoga djeteta»...»


Ne mora nam Fournier reći kako je to kad te dijete stotinjak puta u pola sata pita «kamo idemo, tata?» jer je to jedino pitanje koje zna postaviti; mi instinktivno osjećamo, ako i nismo imali iskustva s hendikepiranom djecom, kako je to biti roditelj koji se nema čemu nadati od svoje djece, samo sve većem i sve mučnijem propadanju. Fournier je doista na vlastitoj koži upoznao što to znači biti roditelj djetetu koje ti nikad neće čestitati Dan očeva, koje nikad neće posjedovati nijednu karticu osim invalidske, koje slini i proizvodi «brm, brm» zvukove po cijele dane... I mi instinktivno osjećamo da je jedina stvar koju mu možemo ponuditi naše sažaljenje i suosjećanje. A Fournier si sa svoje strane misli kako mu je suosjećanja i sažaljenja preko glave; on želi nešto drugo. Želi da se smijemo s njim (imao je suosjećanja, ali je li imao dovoljno smijeha?). I iako je to možda neprikladno i nepristojno, smijemo se s njim. Suosjećamo smijehom, ako hoćete.

«Zar te nije sram, Jean-Louise, tebe, njihova oca, što se rugaš svojim mališanima, a oni se ne mogu čak ni braniti? Ne. To ne znači da ih ne volim.»

23.05.2010. u 15:53 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com