Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 02.05.2010.

John Colapinto: "Bilješka o piscu"

O Johnu Colapintu nisam ništa čula dok nisam nabasala na njegove dvije knjige u knjižnici prošli put, kad sam zapravo shvatila da sam čula i više nego što sam trebala s obzirom na svoje afinitete i nježnu dušu. Naime, radi se o autoru koji je u svojoj knjizi (koja je 2006. prevedena kod nas) «Kako ga je priroda stvorila» prenosi istinitu priču o dječaku koji je odgajan kao djevojčica. Tu sam knjigu također pročitala (i o njoj ću pričati kroz koji dan), no svjesno sam izabrala da upravo «Bilješka o piscu» bude prva knjiga tog autora koju ću pročitati. (Glede autora, radi se o mlađem momku, pedesetosmo godište, podrijetlom iz Toronta, s prebivalištem u New Yorku gdje živi sa ženom i sinom. Najpoznatiji je po svojim novinarskim angažmanima u časopisima poput Vanity Faira i Rolling Stonea, dok trenutno radi za The New Yorker. Radi se o autoru koji piše značajne feljtone istraživačkog novinarstva, za koje je dobio i brojne strukovne nagrade).

«Bilješka o piscu» (izvornik kaže: «About the Author») pripada beletristici, za razliku od ranije spomenute knjige «Kako ga je priroda stvorila». Knjiga gotovo u potpunosti prati iskaz pisca – koji – baš – i – nije – pisac imenom Cal Cunningham koji radi kao skladištar u jednoj knjižari dok čeka da mu se dogodi književna slava. Samo, stvar je u tome da Cal baš i ne piše. Svaki put kad odluči nešto stvoriti i sjedne s papirom i olovkom, ništa se ne dogodi. Zato radije neprestano spava sa ženama različitih godina i profila. Svoje dogodovštine priča svom cimeru Stewartu, povučenom studentu prava. Samozatajni Stewart postat će ključ čitave Calove životne priče i zvijezda vodilja koja će odvesti Cala do književnog uspjeha, slave i najvećeg ljubavnog pothvata koji se dogodio Calu – braku s njegovom suprugom Janet. Naime, ispada da iako Cal nije nikakav pisac, za Stewarta se to nikako ne može reći.

Svidio mi se ovaj citat koji govori o Calovoj motivaciji da postane pisac unatoč manjku prirodnih predispozicija:


«Prvi put sam javno izjavio da želim postati pisac s petnaest godina. Siguran sam da bi vam psihijatar rekao kako to seže u još ranije dane – možda u početke moje svijesti, u prva predverbalna sjećanja na majku, točnije na njezine žalosne sivozelene oči koje me zbunjuju time što ne uzvraćaju moć razrogačen dječji pogled, već su uperene u strani predmet u ruci suprotnoj od one koja obavija moju guzu u pelenama. Katkad je ono što vidi u dubinama toga tajanstvenog četvrtastog predmeta tjera da se ozari od smiješka ili hihoće; katkad plače dok joj suze potiho teku niz pognuto lice od bola za koji sam čak i ja sa svojom dječjom pameti znao da je povezan s najdubljim izvorom užitka i ljubavi. Ljubavi u kojoj ja nemam nikakvu ulogu.»


Sklona sam reći za ovu knjigu da mi se svidjela i da mi se nije svidjela. Povukla me na čitanje vrlo brzo i nisam je mogla ostaviti, slistila sam je u pauzama od posla i drugim petnaestominutnim odsječcima vremena. Ova knjiga definitivno ima tu kvalitetu. S druge strane, upozorena sam da postoji sličan film pod naslovom «A Murder of Crows» koji govori o literarnoj krađi i posljedicama takve krađe. Što znači da tema nije spektakularno nova (iako je način na koji Colapinto piše definitivno nov glede takve teme). Ima momenata u kojima se bojim da je knjiga namijenjena samo tome da šokira i iznenadi (što je po mom mišljenju definitivno minus). Stil je lagan, ali dubokog značenja, u maniri najvećih pisaca kojima se divi glavni lik (imam dojam da su i autoru dragi), poput Johna Updikea, Josepha Hellera ili Phillipa Rotha. U svakom slučaju, porota još vijeća o kriteriju kojim bih se trebala rukovoditi kad govorim o ovoj knjizi. Ako je taj kriterij isključivo zanimljivost i lakoća prolaska kroz štivo, onda definitivno imamo pobjednika. Ako govorimo o sadržaju i mom subjektivnom dojmu da autor nije iskren prema nama i da nam želi na određeni način smjestiti foru, onda se bojim da gajim određeno nepovjerenje prema autoru.

Dakle, čitanje knjige «Bilješka o piscu» Johna Colapinta u potpunosti ovisi o tome kako ga planirate čitati.

02.05.2010. u 16:45 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com