boljizalet

utorak, 01.03.2016.

Ne dirajte nam Jadransko more!

Točno prije godinu dana napisala sam osvrt na tužna uginuća morskih kornjača povezanih s agresivnim istraživanjima u hrvatskom dijelu Jadrana „Zašto umiru glavate želve?“.
Ovaj sumoran tekst, u mjesecu studenom prošle godine, dobio je puno optimističniji nastavak pod naslovom „Smanjenje cijena nafte razveselilo glavate želve“. Zbog prevelike ponude na tržištu i imperativa smanjenja troškova, naftne kompanije Marathon Oil i OMV prestale su tražiti naftu u jadranskom podmorju te su odustale od ulaganja u nova istraživanja. Potencijalna nalazišta u Jadranu postala su odjednom nezanimljiva investitorima na radost svih onih koji vole čisto plavo more.
Nova hrvatska vlada još nije donijela definitivnu odluku o konačnom odustajanju od eksploatacije nafte i plina u Jadranskom moru. Nadajući se da će povući ispravne poteze, čekamo rasplet hrvatske naftne priče.
Nažalost, na crnogorskoj strani Jadrana situacija je loša. Prošli mjesec su nevladine organizacije u Crnoj Gori na konferenciji za medije zatražile od crnogorske vlade da obustavi proces usvajanja Nacrta ugovora za investitore.
Ponavlja se poznati hrvatski prošlogodišnji scenarij. Nigdje nije napravljena ozbiljna analiza eventualnih dostupnih količina nafte, a nisu niti razmotrene mogućnosti sanacije u slučaju šteta koje bi mogle nastati tijekom bušenja i istraživanja.
Crna gora, kao ni Hrvatska, nema niti smjernice niti pravila za provođenje istraživanja te eksploataciju nafte i plina iz podmorja. Crnogorski zakoni su manje restriktivni od hrvatskih i dozvoljavaju postavljanje platforme na samo tri kilometra od obale.
Hrvatska prošle godine nije imala vlastite studije o štetnom utjecaju bušenja podmorja već se koristila saznanjima sjevernih europskih država. Bez prilagodbe na lokalne uvjete, posuđeni znanstveni materijali potpuno su neprihvatljivi. S obzirom da su se proučavanja u stranoj dokumentaciji radila uglavnom u sjevernim morima, utjecaj istraživanja naftnih kompanija na specifičnu floru i faunu Jadrana, nije niti poznat niti opisan.
Ne znam jesmo li svjesni opasnosti koja prijeti cjelokupnom ekosustavu Jadranskog mora.
Jadransko more je cjelina koja ne mari za administrativne granice. Mnogi od nas potpisali su peticiju protiv eksploatacije nafte i plina na hrvatskoj strani Jadrana, ali Jadransko more je i talijansko i crnogorsko i albansko i slovensko.

Oznake: Čisti Jadran, ekologija

01.03.2016. u 20:07 • 39 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 01.02.2016.

Zamjensko majčinstvo

Požalila mi se prijateljica kako joj je sestra ponovo izgubila bebu i kako joj je već peta trudnoća tužno propala.
Njezina sestra i šogor veseli su, optimistični par koji se neumorno trudi zaokružiti svoju ljubav željenim djetetom. Žive u inozemstvu i, srećom, mogu si priuštiti prilično zahtjevne i skupe tretmane liječenja. Ipak, do sad im nije uspjelo, a želja za djetetom je i dalje jednako snažna.
Polako odustaju od uobičajene trudnoće i razmišljaju o surogat majci. Moram priznati malo sam se iznenadila razmišljanju o surogat trudnoći. Iskreno, nisam se začudila njihovoj odluci već mojoj reakciji. Uopće ne moraliziram, smatram se osobom širokih životnih horizonata, ali u trenu me obuzela nelagoda pri pomisli o trgovanju trudnoćom odnosno nerođenim djetetom.
Zamjensko majčinstvo je u većini zemalja, kao i u Hrvatskoj, zabranjeno. Surogat majke su nam uglavnom poznate iz američkih serija (sjećam se cijele sezone serije „Prijatelji“ u kojoj je Phoebe nosila trojčeke drugom paru).
Međutim, u razgovoru saznajem, postoje države u Europi gdje je zamjensko majčinstvo dozvoljeno. Neke zemlje dozvoljavaju naplaćivanje trudnoće dok je u drugima dozvoljeno samo zamjensko majčinstvo bez novčane naknade. Ukrajna je zemlja gdje Europljanke najčešće dogovaraju i plaćaju zamjenske trudnoće.
Uvjerena sam da vrlo malo parova donosi iz hira ovakve ozbiljne životne odluke. Najčešće se radi o ženama koje su izgubile maternicu ili koje imaju bolesnu maternicu koja ne može iznijeti trudnoću, a žele postati biološke majke.
U Hrvatskoj također postoji udruga osoba s problemom neplodnosti koja se zalaže za legaliziranje zamjenske trudnoće. Smatraju da je surogat majčinstvo jedini način da onkološke pacijentice postanu biološke majke.
Teška, jako teška tema.
Je li zaista genetsko nasljeđe djeteta ključno za sretno majčinstvo?
Je li žena koja nosi dijete koje nema njezin genetski materijal lišena majčinskih osjećaja tijekom trudnoće i nakon poroda?
Zamjensko majčinstvo izaziva mnoge, mnoge nedoumice. I etičke i pravne.

01.02.2016. u 20:09 • 26 Komentara • Print • # • ^

subota, 16.01.2016.

Dragom Kreši

Vozeći se Dalmatinom prema jugu čitam pretužnu vijest na Šibenskom portalu Zatonu je slomljeno srce. Umro je vlasnik konobe Porat Krešimir Živković.
Umro je naš Krešo i mi putujemo na njegov ispraćaj.
Okupio se žalosni skup u dosad neviđenom broju u zatonskoj uvali. Obitelj, prijatelji, mještani, mali i veliki, mladi i stari. Raznolika svita zavijena u crno došla se oprostiti od Kreše. Blagi povjetarac i poneka sunčeva zraka bezuspješno su se trudili osušiti bujice suza koje su se slijevale niz obraze.
Tužni zvukovi limene glazbe dodatno su ranjavali srca koja su krvarila. Bez glasa, u smrtnoj tišini prepunoj bolnih osjećaja ispratili smo Krešu od crkve do njegovog posljednjeg počivališta.
Koračajući prema groblju navirale su prekrasne slike i vrtile se kao najljepši film u mojoj glavi. Ljetne fešte, pjesma, uvijek veselo društvo, velika živopisna familija okupljena u Krešinoj konobi i obilje najboljeg ića i pića. Život vrije u mojim sjećanjima i ne mogu shvatiti da se sve odjednom ugasilo. Našim umovima smrt je potpuno nedokučiva i nerazumljiva. Velika nejasna nepravda s kojom se ne znamo nositi. Pokušavamo naći utjehu u vjeri, ali kada umre netko blizak izgubljeni smo i bespomoćni.
U takvim razmišljanjima stižemo do groblja.
Zastrašujuće svečanu tišinu odjednom prekidaju anđeoski glasovi klape. Ožalošćena povorka prihvaća pjesmu i svi na groblju u isto vrijeme pjevaju i plaču. Osjećam da se nebo spojilo sa zemljom i da postoji razlog zašto su nam se duše u trenutku svima ispunile toplinom.
Dragi Krešo, neka te čuva dragi Bog. Jako ćeš nam svima nedostajati. Ljeta u Zatonu bez tebe nikada više neće biti ista.
Ipak, sigurna sam, jednom ćemo opet feštati svi zajedno na nekom lijepom, sunčanom mjestu koje je nalik na našu Dalmaciju.

Oznake: Krešin tužni Zaton 12. siječnja 2016.

16.01.2016. u 12:10 • 21 Komentara • Print • # • ^

petak, 25.12.2015.

Sretan Božić!

Dragi moji blogeri,

Želim vama i vašim obiteljima čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu.
Vidimo se iza zimskih praznika!

Velika pusa! :*

Oznake: sretan božić

25.12.2015. u 12:27 • 20 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 17.12.2015.

Neodlučnost izluđuje

Je li vam poznata situacija kada neodlučni ljudi jedva samostalno donešenu odluku ponovo preispituju do iznemoglosti? Slažem se da je grupa ljudi uvijek pametnija od pojedinca, ali nekad zaista nemamo vremena za beskrajna sastančenja.
Izlude li i vas takvi neodlučni tipovi?
Sposobnost donošenja odluka najčešće svladavamo u ranom djetinjstvu. Oni koji ovaj razvojni zadatak nisu odradili na vrijeme vrlo često zadaju probleme sebi i drugima.
Ako vodite neki projekt i morate se pridržavati dogovorenih rokova ovakve osobe su vam stalna prepreka na putu do ostvarenja zadanog cilja. I nema tu pomoći. Neodlučne nesigurne jedinke oko nas ne priznaju svoju slabost nego vas maltretiraju s odugovlačenjem do iznemoglosti. Rijetko je razlog nedonošenja odluke nedoumica je li bolja solucija A ili B. Znatno češće se radi o razmišljanju: „Pričekat ću mišljenje nekog drugog, najčešće nadređenog, pa će on donijeti odluku. Tada ću biti sigurniji da neću snositi odgovornost...“
Mrzak mi je ovakav obrazac ponašanja i ne mogu si pomoći.
U privatnom životu je još gore naići na ovakvu osobu. Nemojte me krivo shvatiti. Ne mislim da su ovakvi ljudi dobri ili loši. Oni su uglavnom dosadni.
Nikada sami ne biraju restoran, film u kinu ili mjesto u kafiću. Svaki odabir im je dobar. Izbor prepuštaju nekome drugome.
Kako vam netko tko se uvijek slaže s vašim mišljenjem, netko tko nikada ne preuzima inicijativu, netko tko nikada ne izražava vlastite želje može biti ugodan prijatelj ili, još gore, partner?
Možda se neki ljudi ovako ponašaju zbog očajne želje da se uklope u društvo, ali rezultat je najčešće upravo suprotan. Još je gore ako se radi o potencijalnoj vezi. Neodlučnost kod iskazivanja vlastitih želja nikome nije privlačna.
Dragi poznati i nepoznati neodlučni, u ovom lijepom predbožićnom razdoblju dovedite se u stanje tihe refleksije i zamislite se nad sobom i vlastitim postupcima. Želim vam da postanete omiljeni u društvu i sretni. Opustite se, iskažite svoj stav, recite što zaista želite i volite. Pokažite da vam je stalo do vas samih i drugi će vas više cijeniti.
Ako ne pokažemo okolini da zaslužujemo ispunjenje vlastitih želja nitko to neće učiniti umjesto nas.

Oznake: Neodlučnost

17.12.2015. u 19:05 • 17 Komentara • Print • # • ^

petak, 04.12.2015.

Most špijuna

Uvijek mi advent dojuri prebrzo i zatekne me emotivno nepripremljenu za čudesni prosinac. Prava čarolija najljepšeg mjeseca u godini za mene započne kada osjetim iskricu u srcu i kad mi dušu zagrije neki lijepi doživljaj. Divan je osjećaj kada naizgled bezazlen, ali dirljiv trenutak promijeni našu ravnodušnost u nježnu toplinu. Za mene je to nagovještaj plime osjećaja koja me uobičajeno ipak preplavi tijekom adventa.
U subotu, uoči prve adventske nedjelje, gledala sam s mužićem u kinu izvrstan novi Spilbergov film Most špijuna. Tom Hanks briljira u ulozi njujorškog odvjetnika koji je prihvatio tešku ulogu branitelja sovjetskog špijuna i navukao na sebe bijes nacije. Nakon što je spasio Rusa (izvrstan Austin Stowell) od električne stolice, CIA ga pošalje u Istočnu Njemačku kako bi ispregovarao s Rusima puštanje američkog pilota i zamijenio ga za svog sovjetskog branjenika. Neću vam dalje prepričavati, svakako otiđite u kino. Film je temeljen na istinitim likovima i događajima.
U središtu ove napete priče je nepokolebljiv i pravičan odvjetnik James Donovan. Nakon svih užasa koje je preživio u Istočnoj Njemačkoj, odvjetnik se, pri kraju filma, umoran i bolestan vraća ženi i djeci koja misle da je bio u ribolovu s prijateljima. Dok se iznemogao penje u spavaću sobu, obitelj gleda televizijske vijesti i saznaje da je u Berlinu uspješno izvršena zamjena zarobljenika. Dva mlada Amerikanca spašena su zahvaljujući Jamesu Donovanu. Gospođa Donovan (Amy Ryan) uzbuđeno trči prema sobi na katu kako bi zagrlila muža, ali preumorni odvjetnik već zasluženo spava snom pravednika.
I sad slijedi, priznajem, patetični američki trenutak koji me je rasplakao i oživio advent u meni.
Žena s ponosom u srcu i suzom u oku zaljubljeno i s divljenjem gleda iscrpljenog muža koji je prošao Scilu i Haribdu jer je slijedio vrijednosti u koje vjeruje. Vadim iz torbice papirnati rupčić ganuta i uživam u dirljivom prizoru.
Tom Hanks je zaslužio još jednog Oscara, a ja još jedan prekrasan početak adventa. Nemojte krivo shvatiti, ovo uopće nije božićni film, ali je dirljiva priča koja vraća vjeru u ljude i u sve lijepo za što živimo.

Oznake: Tom Hanks

04.12.2015. u 21:28 • 17 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 26.11.2015.

Guranje naše svagdašnje

Nedavno sam bila uključena u organizaciju poprilično velikog poslovnog događanja u Zagrebu. Sudionici konferencije bili su domaći poslovni ljudi i u manjini gosti iz inozemstva. Uz ostale pogodnosti koje uobičajeno prate velike poslovne sastanke, gosti kongresa za ručak su bili ponuđeni s bogatim i ukusnim švedskim stolom. Izbor jela se stalno nadopunjavao i sigurna sam da nitko niti na trenutak nije pomislio da će ostati gladan.
No, gledajući sa strane, nisam mogla vjerovati pred kakvim sam se prizorom zatekla tijekom stanke za ručak. Poslovno odjeveni, naizgled pristojni ljudi, počeli su se naguravati i grabiti hranu kao da im je posljednja koju će u životu pojesti. Organizator je vjerojatno zamislio da ljudi stanu u red, uzmu svoj tanjur i biraju prvo predjela, pa glavna jela i salate. Na kraju stola i slijeda, bili su razni deserti. Nažalost, nikakav red nije se formirao. Hrane je, naravno, bilo dovoljno za sve. Strani gosti stajali su strpljivo i čekali. Kad se razišla gužva oko stola, napunili su mirno svoje tanjure s raznovrsnim finim jelima.
Bože, najgori je sram za drugoga. Zaista mi je bilo neugodno. Kako je moguće da smo tako nekulturni!? Zar je tako teško pristojno stati u red, malo se strpiti i izbjeći kaos?
Nakon prvih petnaestak minuta laktarenja i naguravanja, sve je ponovo djelovalo vrlo uljuđeno.
Prije nekoliko godina britanski ministar useljeništvav Phil Woolas predložio je obučavanje useljenika koji traže državljanstvo vještini stajanja u redu. Ministar je smatrao da, bez obzira na razlog čekanja, stranci moraju naučiti stajati u redu jer guranje većina Britanaca smatra neprihvatljivim.
„Jednostavan čin čekanja u redu je ono što našu zemlju drži na okupu“, rekao je Woolas. Komentirao je da većinu napetosti u mnogim zajednicama uzrokuju useljenici koji ne shvaćaju da moraju stati u red kako bi dobili neku uslugu.
Činjenica je da u nekim kulturama postoji uvjerenje da je jedini način da se dođe do željenog cilja guranje prema vrhu reda. Zvuči nam svima poznato.
Ne znam je li prihvaćen prijedlog ministra Woolasa u Velikoj Britaniji, ali edukaciju iz pristojnog i civilnog ponašanja podržavam svim srcem.
Zadnji je tren za uvođenje građanskog odgoja u hrvatske škole. Nužno je i neophodno učiti djecu strpljenju i pravilnom građanskom ponašanju ako ne želimo ogorčenu, agresivnu, nervoznu i nepristojnu naciju.

Oznake: Guranje u gužvi

26.11.2015. u 18:11 • 23 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 19.11.2015.

Mrzim prehladu

Užasno sam prehlađena, a ne mogu si zbog posla priuštiti bolovanje u petak. Mrzim prehladu. Oglušila sam. Nos curi, kišem, rupčići se gomilaju. Danas ne mogu ništa suvislo napisati. Ove večernje sate koristim za ispijanje stote šalice čaja s medom ne bih li sutra barem malo pristojnije izgledala i zvučala. Vidjet ćemo hoće li mi uspjeti...

Oznake: Grozna prehlada

19.11.2015. u 20:43 • 11 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 12.11.2015.

Doživjeti stotu...

Čitam danas na jednom portalu sedam mudrih zapovijedi kako doživjeti duboku starost. Moja voljena pokojna baka doživjela je punih sto godina. Prisjetila sam se njezinih navika i usporedila ih sa savjetima s interneta:
1. Prestanite jesti nekvalitetnu hranu – Istina, ovo je zaista važno. Moja baka bila je Dalmatinka, u kući se uvijek jelo puno ribe, povrće na lešo, maslinovo ulje. Ako je dalmatinska prehrana vezana za dugovječnost, jupi, obožavam je!
2. Prestanite pušiti – Moja bakica nije nikada pušila. Srećom, niti ja nisam pušačica. Još jedan bod za mene.
3. Prestanite voditi pretežno sjedilački način života – Nažalost, onaj tko radi uz kompjuter veći dio dana i sjedi... Moja baka nije vodila sjedilački život. Svoju nepovoljnu situaciju donekle ispravljam pilatesom i ponekom šetnjicom. Ova točka mi ne donosi pozitivne bodove.
4. Prestanite sa zamjeranjem – Autor teksta misli na osjećaj ljutnje i kaže da ovo može biti opterećujući emocionalni teret koji negativno utječe na zdravlje. Ne znam koliko se moja baka suzdržavala ljutnje. Rekla bih da nitko nije pošteđen negativnih osjećaja. Svi bismo trebali težiti za unutrašnjim mirom, ne obazirati se na ljude koji nas uzrujavaju i koji nisu vrijedni našega zdravlja.
5. Prestanite biti nedruštveni – Ovo je važan savjet i treba ga poslušati. Prijatelji i obitelj, život u zajednici i druženje čine mi se ključni za dugovječnost. Ili još važnije, ključni za kvalitetan život u svakoj dobi. Moja baka je bila okružena bliskim ljudima do kraja života. Život u samoći nitko ne priželjkuje. Družite se, dragi moji. Tako se živi i duže i ljepše.
6. Prestanite si ukidati vrijeme potrebno za zdrav san – E, ovdje si upisujem veliki minus. Idem prekasno spavati i prerano se ustajem. Vikendi su moji sretni dani, a godišnji odmor prilika da se prepustim željenom bioritmu. Najviše volim odspavati iza ručka, a to je luksuz koji si rijetko mogu priuštiti. Moja vrijedna baka cijeli se život ustajala rano, ali je navečer točno u deset sati uvijek u krevetu slušala vijesti. Popodnevni odmor bio je obavezan.
7. Prestanite se 'stresirati' – Svako vrijeme nosi svoje stresove. Baka je preživjela mnoge nevolje i velike bolne gubitke. Život je nije mazio, ali borila se i čuvala obitelj. Današnji život prebrzo se troši. Treba ga učiti ljepše živjeti. Kada me umori stres na poslu i kada ispražnjena i umorna dođem doma, nastojim sama sebe podsjetiti da najljepši dio dana tek slijedi. Mir koji osjetim kada zakoračim u vlastiti dom ključ je moje sreće.
Bez sreće i ljubavi dugovječnost je potpuno besmislena.

Oznake: Sretna dugovječnost

12.11.2015. u 23:06 • 20 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 05.11.2015.

Smanjenje cijene nafte razveselilo glavate želve

S vremena na vrijeme moja ekološka svijest proradi, a pisanje je najjednostavniji način da malo umirim svoju najčešće uspavanu urbanu savijest. Čitam svoj post iz veljače pod nazivom Zašto ugibaju glavate želve?
Bio je to osvrt na mnoštvo zabilježenih tužnih uginuća morskih kornjača u Jadranskom moru. Budući da su beživotne glavate želve nađene tijekom podmorskih istraživanja nafte i plina, ekolozi su izrazili glasnu i osnovanu bojazan da su ih usmrtila seizmička istraživanja Jadrana. Hrvatska nije imala smjernice i pravila za provođenje istraživanja i eksplataciju nafte i plina iz podmorja. Koristili smo se isključivo stranom dokumentacijom koja je nastala na temelju rada u sjevernim morima. S obzirom da je na sjeveru morskih kornjača znatno manje, nije bio poznat učinak agresivnih istraživanja na populaciju glavatih želvi.
Tekst sam završila pesimističnim upitnim rečenicama:
Jesmo li svjesni opasnosti koja prijeti cjelokupnom ekosustavu Jadrana? Jesu li glavate želve prve žrtve nezainteresiranosti nadležnih institucija, ali i svih nas koji se još uvijek ponosimo najljepšim morem na svijetu?
Morske kornjače obitavaju oduvijek u šibenskom kanalu i ovo smo ih ljeto nekoliko puta vidjeli u našoj zatonskoj uvali. Divno je znati da je priroda kojom smo okruženi još uvijek zdrava i da je naše more još uvijek puno raznolikih i živopisnih stvorenja.
Glavate želve imaju razloga za veselje jer se ljetos zbog velike ponude nafte na tržištu, a premale potražnje, odustalo od projekta pretvaranja Hrvatske u Norvešku.
Marathon Oil i OMV prestali su tražiti naftu u jadranskom podmorju, a ova vijest skoro nije niti zabilježena. Pompozna gospodarska inicijativa koja je svakodnevno bila u medijima odjednom se rasplinula bez komentara.
Postoje mnogi razlozi pada cijene nafte na svjetskom tržištu, ali to nije tema ovog posta. Konstatirat ću samo da su naftne kompanije zbog smanjenja troškova odustale od ulaganja u nova istraživanja. Potencijalna nalazišta u našem moru postala su odjednom nezanimljiva na radost svih nas koji smo strahovali da ćemo ostati bez lijepog plavog Jadrana.
Ne znam kada sam se više veselila neuspjehu nekog projekta.
Promijenit će se opet jednoga dana situacija na tržištu nafte, a mi ćemo do tada živjeti u nadi da će Hrvatska jednom zaštititi svoju prekrasnu, neprocjenjivu prirodu - floru, faunu, rudna bogatstva.
Do tada, veselit ćemo se neizmjerno svakoj kornjači i dupinu koji izrone iz rajski bistrog hrvatskog plavetnila.