Marketing
Dragom Kreši
Vozeći se Dalmatinom prema jugu čitam pretužnu vijest na Šibenskom portalu Zatonu je slomljeno srce. Umro je vlasnik konobe Porat Krešimir Živković.
Umro je naš Krešo i mi putujemo na njegov ispraćaj.
Okupio se žalosni skup u dosad neviđenom broju u zatonskoj uvali. Obitelj, prijatelji, mještani, mali i veliki, mladi i stari. Raznolika svita zavijena u crno došla se oprostiti od Kreše. Blagi povjetarac i poneka sunčeva zraka bezuspješno su se trudili osušiti bujice suza koje su se slijevale niz obraze.
Tužni zvukovi limene glazbe dodatno su ranjavali srca koja su krvarila. Bez glasa, u smrtnoj tišini prepunoj bolnih osjećaja ispratili smo Krešu od crkve do njegovog posljednjeg počivališta.
Koračajući prema groblju navirale su prekrasne slike i vrtile se kao najljepši film u mojoj glavi. Ljetne fešte, pjesma, uvijek veselo društvo, velika živopisna familija okupljena u Krešinoj konobi i obilje najboljeg ića i pića. Život vrije u mojim sjećanjima i ne mogu shvatiti da se sve odjednom ugasilo. Našim umovima smrt je potpuno nedokučiva i nerazumljiva. Velika nejasna nepravda s kojom se ne znamo nositi. Pokušavamo naći utjehu u vjeri, ali kada umre netko blizak izgubljeni smo i bespomoćni.
U takvim razmišljanjima stižemo do groblja.
Zastrašujuće svečanu tišinu odjednom prekidaju anđeoski glasovi klape. Ožalošćena povorka prihvaća pjesmu i svi na groblju u isto vrijeme pjevaju i plaču. Osjećam da se nebo spojilo sa zemljom i da postoji razlog zašto su nam se duše u trenutku svima ispunile toplinom.
Dragi Krešo, neka te čuva dragi Bog. Jako ćeš nam svima nedostajati. Ljeta u Zatonu bez tebe nikada više neće biti ista.
Ipak, sigurna sam, jednom ćemo opet feštati svi zajedno na nekom lijepom, sunčanom mjestu koje je nalik na našu Dalmaciju.
Post je objavljen 16.01.2016. u 12:10 sati.