S vremena na vrijeme moja ekološka svijest proradi, a pisanje je najjednostavniji način da malo umirim svoju najčešće uspavanu urbanu savijest. Čitam svoj post iz veljače pod nazivom Zašto ugibaju glavate želve?
Bio je to osvrt na mnoštvo zabilježenih tužnih uginuća morskih kornjača u Jadranskom moru. Budući da su beživotne glavate želve nađene tijekom podmorskih istraživanja nafte i plina, ekolozi su izrazili glasnu i osnovanu bojazan da su ih usmrtila seizmička istraživanja Jadrana. Hrvatska nije imala smjernice i pravila za provođenje istraživanja i eksplataciju nafte i plina iz podmorja. Koristili smo se isključivo stranom dokumentacijom koja je nastala na temelju rada u sjevernim morima. S obzirom da je na sjeveru morskih kornjača znatno manje, nije bio poznat učinak agresivnih istraživanja na populaciju glavatih želvi.
Tekst sam završila pesimističnim upitnim rečenicama:
Jesmo li svjesni opasnosti koja prijeti cjelokupnom ekosustavu Jadrana? Jesu li glavate želve prve žrtve nezainteresiranosti nadležnih institucija, ali i svih nas koji se još uvijek ponosimo najljepšim morem na svijetu?
Morske kornjače obitavaju oduvijek u šibenskom kanalu i ovo smo ih ljeto nekoliko puta vidjeli u našoj zatonskoj uvali. Divno je znati da je priroda kojom smo okruženi još uvijek zdrava i da je naše more još uvijek puno raznolikih i živopisnih stvorenja.
Glavate želve imaju razloga za veselje jer se ljetos zbog velike ponude nafte na tržištu, a premale potražnje, odustalo od projekta pretvaranja Hrvatske u Norvešku.
Marathon Oil i OMV prestali su tražiti naftu u jadranskom podmorju, a ova vijest skoro nije niti zabilježena. Pompozna gospodarska inicijativa koja je svakodnevno bila u medijima odjednom se rasplinula bez komentara.
Postoje mnogi razlozi pada cijene nafte na svjetskom tržištu, ali to nije tema ovog posta. Konstatirat ću samo da su naftne kompanije zbog smanjenja troškova odustale od ulaganja u nova istraživanja. Potencijalna nalazišta u našem moru postala su odjednom nezanimljiva na radost svih nas koji smo strahovali da ćemo ostati bez lijepog plavog Jadrana.
Ne znam kada sam se više veselila neuspjehu nekog projekta.
Promijenit će se opet jednoga dana situacija na tržištu nafte, a mi ćemo do tada živjeti u nadi da će Hrvatska jednom zaštititi svoju prekrasnu, neprocjenjivu prirodu - floru, faunu, rudna bogatstva.
Do tada, veselit ćemo se neizmjerno svakoj kornjači i dupinu koji izrone iz rajski bistrog hrvatskog plavetnila.