Vozeći se Dalmatinom prema jugu čitam pretužnu vijest na Šibenskom portalu Zatonu je slomljeno srce. Umro je vlasnik konobe Porat Krešimir Živković.
Umro je naš Krešo i mi putujemo na njegov ispraćaj.
Okupio se žalosni skup u dosad neviđenom broju u zatonskoj uvali. Obitelj, prijatelji, mještani, mali i veliki, mladi i stari. Raznolika svita zavijena u crno došla se oprostiti od Kreše. Blagi povjetarac i poneka sunčeva zraka bezuspješno su se trudili osušiti bujice suza koje su se slijevale niz obraze.
Tužni zvukovi limene glazbe dodatno su ranjavali srca koja su krvarila. Bez glasa, u smrtnoj tišini prepunoj bolnih osjećaja ispratili smo Krešu od crkve do njegovog posljednjeg počivališta.
Koračajući prema groblju navirale su prekrasne slike i vrtile se kao najljepši film u mojoj glavi. Ljetne fešte, pjesma, uvijek veselo društvo, velika živopisna familija okupljena u Krešinoj konobi i obilje najboljeg ića i pića. Život vrije u mojim sjećanjima i ne mogu shvatiti da se sve odjednom ugasilo. Našim umovima smrt je potpuno nedokučiva i nerazumljiva. Velika nejasna nepravda s kojom se ne znamo nositi. Pokušavamo naći utjehu u vjeri, ali kada umre netko blizak izgubljeni smo i bespomoćni.
U takvim razmišljanjima stižemo do groblja.
Zastrašujuće svečanu tišinu odjednom prekidaju anđeoski glasovi klape. Ožalošćena povorka prihvaća pjesmu i svi na groblju u isto vrijeme pjevaju i plaču. Osjećam da se nebo spojilo sa zemljom i da postoji razlog zašto su nam se duše u trenutku svima ispunile toplinom.
Dragi Krešo, neka te čuva dragi Bog. Jako ćeš nam svima nedostajati. Ljeta u Zatonu bez tebe nikada više neće biti ista.
Ipak, sigurna sam, jednom ćemo opet feštati svi zajedno na nekom lijepom, sunčanom mjestu koje je nalik na našu Dalmaciju.
< | ožujak, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv