boljizalet

četvrtak, 30.04.2015.

Šala je jako ozbiljna stvar

Svatko od nas ima ponekog duhovitog prijatelja ili poznanika. Duhoviti ljudi omiljeni su u društvu. Pitam se, gledajući smrknute kolege, zar kadrovske službe u našim firmama ne uočavaju važnost ove iznimne ljudske osobine? Ljudi su socijalna bića i uživaju u dobroj komunikaciji.
Etimološki, duhovitost karakterizira osobu okretnog duha. U životu, to su inteligentni ljudi čije su mentalne aktivnosti razigrane i kreativne. Spontanost je glavna osobina duhovitih osoba i zato ih volimo. Pored njih, i mi postajemo opušteniji. Humor je poželjan začin životu. Smijeh potiče izlučivanje serotonina, hormona sreće. Divno je kad se smijemo i na poslu. Nasmijani ljudi su pozitivni, puni životne i radne energije. Nitko nije zadovoljniji od zaposlenika koji imaju šefa sa zdravim smislom za humor. Smijehom oslobađamo stres i negativnu energiju preusmjeravamo u pozitivnu. Ima li što bolje i djelotvornije? Humorom se rugamo problemima i tako se lakše s njima suočavamo. Često nas upravo humor navodi na razmišljanje i ukazuje nam na prihvatljiviji način naše slabosti.
Nema poželjnijih partnera od duhovitih muškaraca. Ostavljaju dojam iskrenih i pametnih osoba, a uz to nas i nasmijavaju. To su neodoljive vrline koje imaju magnetnu privlačnost. Ljudi sa smislom za humor obično njeguju određeni stil razgovora i neophodno samopouzdanje, a to su vrlo privlačne osobine.
Duhovitost je sposobnost koja se uči. Iako se često pogrešno misli da je urođena osobina, smisao za humor razvija se tijekom djetinjstva. Djeca koja odrastaju u poticajnom okruženju i koja nesputano maštaju, unapređivat će svoju vještinu kreativnog povezivanja pojmova kako bi se svidjela odraslima. Nemojte gušiti duh svojoj djeci. Pustite ih da se igraju i da vas uveseljavaju. Smijte se njihovim šalama i hvalite ih. Razgovarajte, nadmudrujte se. Bit ćete sretni kada odgojite duhovite mlade ljude britkog uma.
Divno je opustiti se uz duhovite prijatelje, ali još je bolje pronaći kod sebe komičnu crtu i nasmijati se ponekad, sam sa sobom, na vlastiti račun. Svi smo mi u duši samo velika djeca i najsretniji smo kada sebi dopustimo malo dječje spontanosti.
Zaista je šteta što među hrvatskim političarima nema pokoji duhoviti britki um da mu se nasmijemo u ovim bremenitim vremenima. Uglavnom se smijemo njihovim vrlo prizemnim nespretnostima, neznanju, nepristojnosti. Humor bi trebao biti sastavni dio dobrog političkog imidža obrazovanog civiliziranog političara, ali netko takav u Hrvatskoj, nažalost, još nije na vidiku.
Jedan od najduhovitijih političara, nenadmašni Winston Churchill davno je lucidno zaključio: Šala je jako ozbiljna stvar.
Očito preozbiljna za naše političare.

Oznake: Winston Churchill, humor

30.04.2015. u 19:07 • 25 Komentara • Print • # • ^

utorak, 21.04.2015.

Službeni put

Dragi moji,

Sutra idem na put pa ću ovaj tjedan, nažalost, propustiti druženje s vama.

Šaljem vam pusu i čitamo se sljedeći tjedan! :*

wave

21.04.2015. u 22:27 • 9 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 16.04.2015.

Inicijacijska stijena u Šarinoj dragi

Uočila sam jutros na pozadini svoga mobitela fotografiju svježe obojanih uskrsnih jaja. Vrijeme me opasno gazi. Uskrs mi je očito prebrzo prošao. Morat ću je smjesta promijeniti. Mogla bih na lock screen staviti neki proljetni motiv. Hm, ali proljeće bih vjerojatno izabrala samo zato jer me podsjeća na dolazak ljeta. Naći ću ipak nešto s ljetnim ugođajem. Mobitel mi je stalno pri ruci i pogled na lijepu sličicu uvijek me oraspoloži na monotonim poslovnim sastancima. Brzo sam odlučila. Stijena u Šarinoj dragi. Fotografija je slikana prije nekoliko godina i više puta je uspješno odradila zadatak motivacijske pozadine.
Nema ljepše uvale od Šarine drage. Zaklonjena od bure, čuva toplinu mora i prava je mirna zatonska oaza. Svake godine sezona kupanja započinje upravo ovdje. U Zatonu je more bočato. Krka se u šibenskom kanalu miješa sa slanim plavetnilom. Nitko ovdje ne skače u more sa začepljenim nosom i nitko ne roni zatvorenih očiju. Priroda se pobrinula da kupanje bude ugodno i bez crvenih bjeloočnica. Nema puno plićaka i sva domaća djeca su od najranije dobi izvrsni plivači.
Stijena u Šarinoj dragi je mitsko mjesto moga djetinjstva. Svake godine, još u Zagrebu, prije početka ljetnih praznika, sestra, sestrične i ja bismo načele istu temu. S kojeg kamenog dijela ćemo skakati ovoga ljeta? Naime, naša stijena ima svoje udubine na različitim visinama. Mlađi skaču u more s donjih zaravnjenih izbočina, a stariji s viših. S godinama i odrastanjem polako se napreduje prema gornjim dijelovima. Najvještiji skaču s kamena na vrhu stijene. Na glavu, naravno. To su obično najhrabriji domaći dečki koji izazivaju divljenje cijele plaže. Svake godine, prvo odvažno skakanje s nove više hrapave postaje, izazivalo bi neopisiv osjećaj ponosa u nama. Pretkraj osnovne škole, već smo neustrašivo skakale s vrha stijene i osjećale smo se vrlo, vrlo odraslo.
Vrijeme je neminovno prolazilo i jedne godine na ljetovanje sam doputovala s ljubljenim dečkom, današnjim mužem. S najvećom radošću odvela sam ga na najdražu stijenu. Tek sam nedavno saznala da je to bio najgori trenutak u njegovom životu. Na veselom obiteljskom druženju priznao nam je svima kako je tada prestravljeno gledao naš zastrašujući skok s vrha stijene u more. Obliven hladnim znojem užasnuto je shvatio da se, pod cijenu života i muškog ponosa, mora i on, s vrtoglave visine, baciti u ponor. Nije imao izbora. Vratolomni skok bio je neočekivani inicijacijski obred ulaska u moju obitelj. Hrabro se prepustio sudbini i preživio. Od tada, već treće desetljeće, kupa se svako ljeto u Šarinoj dragi. Ritual inicijacije prošao je s odličnim uspjehom, ali nikada mu više nije palo na pamet ponoviti skok sa stijene.
Naši školski i studentski praznici ostali su davno iza nas. Postali smo roditelji, djeca su rasla. Spoznala sam kako su neke stvari u životu promjenjive, a neke trajne i vječne. Stijena u Šarinoj dragi ostala je izazov i sljedećim generacijama. Već dugo moja odrasla djeca sa svojim sestričnama i bratićima skaču ljeti s vrha naše stijene. Njihov tata nikada nije shvatio kakav je to gušt.

Hvala Ani Mariji čiji me zadnji post o njezinoj najdražoj plaži inspirirao da napišem ovaj tekst.

Oznake: Šarina draga, stijena

16.04.2015. u 18:54 • 33 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.04.2015.

Čitanje je najljepša čarolija

Nema boljeg lijeka od dobre knjige. Često pročitane rečenice djeluju bolje od bilo kakve terapije. Zaljubljenici lijepog štiva osjećaju da nam omiljeni pisci čarolijom ispisanih misli vraćaju i vjeru i snagu. Čitatelji hedonisti znaju da se u knjigama skrivaju slasni intelektualni užitci iz kojih crpimo slatke životne sokove. U knjigama koje volimo, iz kojih učimo i koje nas napajaju novim spoznajama, ostavljamo najbolji dio sebe. To je razlog zašto nas dobra knjiga s puno nostalgije uvijek iznova vuče pročitanim stranicama.
Već godinama iskreno uživam u djelima nobelovca Orhana Pamuka. Turski pisac zadivljujućeg stila pripovijedanja osvojio me romanom Zovem se Crvena i trajno zadobio moju pozornost i poštovanje. Kroz emotivni svijet svojih likova dočarao je nama zapadnjacima zastrašujuću i zadivljujuću kulturu Orijenta i trajno me zaintrigirao. Iskreno uživam u njegovim sjajno osmišljenim junacima, u stalnom prožimanju prošlosti i sadašnjosti, u čudesnim neobičnim zapletima. Uživam u stvarnom i imaginarnom svijetu istanbulskih ulica, u strasnim neobičnim ljubavima, miješanju Istoka i Zapada i u beskrajnom umjetničkom talentu ovoga pisca. Upijam s radošću svaku majstorski napisanu rečenicu i osjećam kako me njegove priče pune energijom i životom. Čitanje zaista vraća životnu snagu. Sretnici su oni koji se znaju družiti s knjigama. Knjige nas pokreću, stvaraju nove ideje i iskustva. Čak sam i u Istanbul odlučila otputovati nakon što sam se zaljubila u romane Orhana Pamuka. Bila sam impresionirana snažnim, mističnim gradom na Bosporu. Možda to ne bih niti osvijestila da nisam u knjigama prethodno otkrila opojne čari ovog bajkovitog grada.
Dok su moja djeca bila mala pribojavala sam se da zbog silnih elektroničkih zanimacija, kompjuterskih igrica, mnoštva televizijskih programa i DVD-a neće zavoljeti čitanje onako kako sam priželjkivala. Međutim, tada se svijetu dogodila maštovita Engleskinja J.K. Rowling. Spasonosni Harry Potter učinio je za generaciju koja upravo izlazi iz tinejdžerske dobi više nego svi likovi iz svih školskih lektira zajedno. Zahvaljujući malom čarobnjaku, djeca su čitala danonoćno. Sjećam se svoga sina koji je u osnovnoj školi s prijateljima iz razreda čekao satima u redu, ispred Algoritma, ne znam više koji, nastavak Harryja Pottera. Moje oduševljenje je bilo još veće jer ga je većina čitala na engleskom. Svaka čast J.K. Rowling! Ostvarila je neostvarivo. Svojim čudesnim knjigama vratila je djeci knjigu u ruke. Zahvalna sam joj i kao mama i kao ljubiteljica ove divne umjetnosti. Nisam još pročitala Prijevremene izbore, njezin roman za odrasle. To je moja sljedeća knjiga. Osjećam obavezu, morat ću je pročitati jer Joanne me majčinski zadužila... ;)

Oznake: Književnost, orhan pamuk, j.k.rowling

09.04.2015. u 18:40 • 27 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.04.2015.

Sretan Uskrs!

Dragi prijatelji,

Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!
Uživajte u čarima proljeća! Idite u prirodu, družite se, fino papajte! Obojite jaja u najveselije boje, ispunite kuću cvijećem, ispecite fine kolače, zagrlite one koje volite…

Šaljem vam svima pusu do sljedećeg tjedna! Idem malo na more.

U Zagrebu mi fale šparoge... ;)