Baka

Ima nešto vrlo posebno u bakama. U tim izboranim rukama koje su testament vremena koje prolazi. U toj toplini njezinih očiju kada me pogleda i u rukama koje stvaraju čuda u kuhinji. Sve one fine stvari koje ja mogu napraviti,ali njezine su sto puta finije tzv. bakina čarolija. MMMM bakina kuhinja kada zamiriše niti jedna svjetska kuhinja joj nije ni do koljena.

Stvaramo jedinstvenu vezu sa bakama… One nam daju da radimo ono što doma nikada nismo smjeli, da jedemo slatkiše do mile volje,da se igramo po cijeloj kući, ostajemo budni do kasno u noć. Uz one poznate riječi: Joooj da te tvoja mama sada vidi šta radiš. Bake su uvijek tu da nam popuste, progledaju kroz prste.

One nas onako nečujno u pozadini paze cijelo vrijeme kako rastemo kada krenemo u vrtić, u školu. Uvijek spremne da uskoče kada je potrebno da nas čuvaju, da nas nahrane samo kako bake znaju. Mi smo bakin ponos i dika. I to su sjećanja koja uvijek ostaju duboko urezana u naš identitet.

Danas kada me odavno nije potrebno čuvati i kada sama sebe mogu kontrolirati kada je unos šećera u pitanju na spomen bake uvijek imam osmijeh na licu, toplo mi je oko srca. Sada osjećam potrebu da joj pomognem nositi stvari ko kako je ona mene nosila kad sam bila mala, da ja njoj pročitam šta piše na deklaraciji jer su njoj slova premala ko što je ona meni nekada čitala bajke, da joj odem u ljekarnu i da brinem za nju kad je bolesna.

I baš zato što su posebne, teško nam je kada odu zauvijek. Kada se te divne oči zatvore. Prijateljica mi je javila da joj je baka preminula. Rekla je to kroz plač tako da je i mene stegnulo u grlu. Šutila sam dobrih 15 sekundi jer sam osjetila da su mi oči pune suza ,a nisam htjela da ona to osjeti u mome glasu. Znam koliko ju je voljela i što joj je značila. Hoću reći nešto što će je utješiti iako je sada neutješna, hoću joj reći da sam tu ako joj zatrebam, ona sranja oko toga da treba biti snažna preskačem. Samo ti plači na drugima je da sada budu snažni,a ne na tebi. I možda i mogu pronaći prave riječi da joj to kažem ,ali ne mogu napraviti ništa što bi joj nju vratilo. Što bi taj sunčani i vrući dan pretvorilo u samo to u sunčani i vrući dan koji prolazi onako polako bez posebnog značaja.
Od nikoga se nije lako oprostiti zauvijek.