ponedjeljak, 03.10.2016.

kako sam proveo ljetne praznike

učestala su neka pisanja po portalima o Jadranu plavome kao mjestu sramotnog izrabljivanja domaćih radnika iz Zagorja, Moslavine, Slavonije...razna se tu objavljuju svjedočanstva. potresna. gotovo jednako se tu pljuje Dalmaciju i Istru. eh da nisam upućen malo u tu priču, možda bih se i proleterski solidarizirao sa radnicima ili pustio neku suzu u komentar. no, ništa od toga. ta slika, naravno, nije realna i pokazuje jednu našu iracionalnu crtu defetizma.

konkretno, kada pričamo o brojkama, radim već sezonama u turističkom gigantu gdje se radnici s kontinenta masovno zapošljavaju putem zavoda. garantira im se smještaj, obroci, slobodni dani, plaća, viškovi sati, ugostiteljska izobrazba. naravno tu je i more koje bi te, da tu ne radiš, koštalo masno. disciplina na poslu i nije prezahtijevna. firma u kojoj radim je iz komunizma naslijedila onaj stari dobri "lako ćemo" model i pressinga tu nema.

zauzvrat je ovog ljeta stigla masa tek svršenih srednjoškolaca čija znanja su ravna nuli. konobari koji ne znaju što je gemišt i kuhari što prvi puta vide miješanu salatu. doslovno. onaj koji je znao radit, otišao je u Njemačku, Austriju, Irsku...sezonu smo nekako zaključili uz sve cirkuse i improviziranja.

hoću reći, možda je ponetko tko je išao naslijepo tražiti posao završio kod nekog tlačitelja, ali toga je zanemarivo malo, a i na kraju krajeva, to je rizik slobodnoga tržišta. mi kao društvo, mediteransko i panonsko, prepilili smo si granu na kojoj sjediti. uspjeli smo protjerat one najsposobnije i najsnažnije i postali kolodvorska država za presjedanje (i)migranata