Forrest Gump i Charlie ruku pod ruku protiv Kine?
Sjećate li se filma Forrest Gump? Ja sam ga tada shvatio kao opaku i indirektnu satiru na račun američkog društva i njihovih anomalija.
Forrest je dakle, notorni idiot koji unatoč pomanjkanju inteligencije ima jako puno sreće. Njegova djevojka je pomalo skitala po hippy eventima gdje je zaradila sidu i najzad mu podarila sina koji neće biti glup! Forrest cijelu tu priču prihvaća jer ju ne može shvatiti. Iako ga nije obdario s previše mozga, Bog je Forrestu dao neke fiziološke prednosti pa tako Forrest odlično igra stolni tenis i trči beskrajne maratone. Iako je bio na vietnamskom ratištu gdje su "svi tražili nekog momka po imenu Charlie", Forrest ne boluje od PTSP-a jer nema emotivnu inteligenciju. Koliko god ograničen, Forrest Gump je oblik nadčovjeka. U istoj mjeri u kojoj se ohola američka civilizacija nastoji prikazati nadljudskom.
Mit o svjetskom policajcu načeo je Borat, a dovršio Putin.
Amerikanizam je kroz ratove što su mu nosili značaj našao put do najudaljenijih kutaka planete. Ne obojavši mjesec
u boju koka kole najzad ga dosežu, osjećaju pod prstima. Stanleyu Kubricku unatoč. Kultura koja ima Kubricka, Scorsesea,
Virginiju Woolf, Faulknera, Carvera, Steinbecka, Warhola ne treba brinuti. Toj kulturi je vrijeme da se konačno pozabavi i
sama sobom.
Forrest je najzad dotrčao u Babiloniju. Zemlju preko koje ne ići.
Zločin protiv Sirije je, ako ne uz bok Holokaustu, ali svakako zločin protiv civilizacije. Protiv njenih osnova. Zatiranje jednog prostora, kulture, civilizacije. Zločin sa ciljem krajnje mutacije. Eksperimentalni zločin. Kao takav, rijetko ikad viđen u povijesti. U ovom trostrukom i multi zapetljanom sukobu nevinih nema, ali cijela priča nosi taj šeprtljavi američki predznak. Njihovo nerazumijevanje svijeta vjerovatno ih i gura u toliki imperijalizam. Sva ta njihova uzdisanja za Parizom u kojima loču i traže inspiraciju, njihov komplex od Europe, njihov prezir i nadmenost. I nema tu ničeg potcjenjivačkog...Svijet je poprilično nakaradan i po toj mjeri-običaji koje su nasilno prenosili na ostatak planete, loš su model života. Kada danas pomislim na SAD, ja pomišljam na nešto opasno i bolesno, tretirano i špricano, pretilo i nespretno.