subota, 13.09.2014.

BARAKA 2015 BE

-ba ti bok mater...

više kao ikome drugom, dometnu Trdak Vid sebi u bradu koja je jedina stršala mu iz ribsovog šinjela. Don se mjestimično već smrzavao iako je tek septembar išao kraju te krute i burne 2015. Osim svoje Ivke i kravice Viole, u rodnom je Ludbregu za sobom ostavio i neriješeni švicarac u Reiffeisenu. Nešto sitno grunta, frišku prijavu na zavodu i gadnu ovisnost o klađenju.

Za razliku od njega, sused Štef Loborec, jedini je od škvadre iz Pumi odmah nakon Oluje upućen u Aviano na usavršavanje. Njegov prirodni matematički dar za izračune okrenuo ga je ka zapovjednim bitnicama. Haubica koju Štef narihtava, ne promašuje ni jednoga targeta bok i bokme! U Avianu su lani zračili njegovu Katicu. Uzalud. Život u tuđini i ovisnost o društvenim mrežama, napokon ju je gurnulo s onu stranu snage i kreposti, iako je i sama bila krhka poput Breze.

Htjeli ne htjeli, na Don se je spuštala podla noć puna neizvjesnosti. Noć koju će povijest upamtiti kao majku svih bitaka u trećem svjetskom sukobu, takozvanu noć dalekometnih pogodaka. U toj će noći izginuti cijela bitnica internacionalne bojne pridružena NATO kontingentu. Nakon što su izgurali Ruse dublje prema Rostovu, selektivno su razvaljivali predgrađe Rostova u paramparčad. Spaljeno paperje vjetar je kao selfije smrti raznosio u noći.

Obojica ogorčeni horwatzki muževi rođeni da škrte gorice frezama raskopavaju, da koricu kukuruznog hljeba prinesu u svoju hižu i nahrane njome čeljad. Da se nikada politike ne domišljavaju i da ne kunu Todorića k Marici u Konzumu kada sjeme za trukinju kupuju na akcijama. Da pohode svetu misu nedjeljom i na poneko pivo uz 100 kuna na Tottenham ili Liverpool...Daće milostivi...

četvrtak, 04.09.2014.

Retropolis

"K'vragu i letrika!"

Picaferaj

u neprestanom smjenjivanju generacija najviše nas određuje tehnologija:
zadnja riječ tehnike u životu mog staroga bio je izum tv-a u boji i pripadajućeg daljinskog. fascinira njegov otpor spram svega što je izumljeno nakon toga. kada sam ga najzad nagovorio da si nabavi mobitel, nevoljko je to učinio pitajući se koji će mu sad to? da ne govorimo o bezbroj mojih pokušaja da mu otkrijem univerzum sms-a...nema šanse!

-Kako to misliš pišem s brojkama? vi ste svi poludjeli!

823 puta sam ga učio kako memorirati broj, al majstor dan danas pored mobitela drži blokić sa zapisanim brojevima (pusti ti to... )

-Pametan piše, a budala vjeruje mobitelu!

Sve mi je to simpatično u biti ,ali brine me ta nesvjest. Čovjek se, znači, u nekom trenutku dovede do toga da svoj integritet brani ignorancijom. Prestravila me na trenutak ta situacija gdje ću ja možda 2038. odbijati shvatiti kako su to uspjeli sastavit taj čip koji ti produžuje život?
Braniti se čak i tada otrcanom sintagmom da tehnologija još uvijek nije odgovorila niti na jedno čovjekovo esencijalno pitanje.
Svaki čovjek ima pravo odabira hoće li nauku i tehnologiju pratiti ili ne. Kada je Ghadafi pokusno na neko vrijeme zatvorio škole u Libiji rekao je:

-Tko stvarno želi, taj će naučiti i bez škole!

Možda je ove sekunde u Zimbabveu od žeđi umro lik koji je mogao naći lijek protiv ebole...sam velim, što bi reko Schunk...
Cijenim stav svog starog i nitko mu ozbiljan zamjeriti nema na čemu, ali više od toga se divim njegovim vršnjacima na blogu, fb-u jer roditi se u doba natpolovične nepismenosti i proći kroz sve to za stići u 70 i nekoj na elektronske medije-alal vera junaci!


(khm skoro sam na sigurnosno pitanje odgovorio da roda ne čini proljeće)