Bje to dvije i neke kada sam bio objeručke prihvatio ponudu nekakvog wanna be tajkuna
da se uključim u njegov ambiciozni projekt-lokalni mjesečnik.
Nadobudni tuljan ,kakvim bijah, poskakivao sam po sobi od sreće silne!
-iijuhuuuu! Konačno!
Svečano o klin objesih bauštelske rukavice i rekoh im zbogom,
(neznajući tada da je svaki moj zbogom ,bio ustvari, samo odgođeni doviđenjski;)
bilo kako bilo ,ja i još par očajnika nađosmo se sa šefom u njegovoj garaži te večeri te
u brainstorm pilani, utanačivasmo koncepciju časopisa.
(svaki pravi pokret dolazi iz nekakve garaže...ili barake;))
Sutradan se uputih na svoj prvi novinarski podvig-intervju sa čovjekom koji je dao valjda svu krv
koju je u sebi imao...
Uz dužno poštovanje spram njegova nedvojbenog humanizma...
dok sam slušao njegove samohvalospjeve i uzimao note, lik je počeo preuzimati neke sasma
suprotne osobine. Očiti diktator u duši. Vidim to po usplahirenosti njegove supruge i kćeri.
Mislim se;
pa mogo si koji dec krvi manje počastit, al bit bolji spram ove dvije nedužne kreature...
...i fakat-za kći sam iskreno posumnjao da je hrvatska Natascha Kempus koliko je to biće bilo
sputano...
Svemu unatoč, u prvome je broju časopisa na frontu osvanuo moj intervju s vampirom
i tako sam polako ulazio u sitne tajne tog kurvinskog zanata.
Nema tu ničeg jack londonskog...
Nikakav Mel Gibson ne puši lucky strike dok tipka zadnju notu iz Jakarte...
Tu nema Radeta Šerbedžije iz Hadžićeve drame "Novinar"...ali šta je-tu je,rekoh
i kartice su krenule marširati...
Pokazao sam se čak vrlo kreativnim i pouzdanim jer sam iz najdosadnije materije (gonjen dosadom)
počeo istoj davati neke šarenije dimenzije:
Redovito sam izvještavao sa boćarske tekme, ocjenjivao lokale, uslikavao špice,
mahao repom gradonačelnicima i s posebnim poštovanjem pisao o bankama i najjačim lokalnim tvrtkama.
lovorikama obasipao mainstream umjetnike i posebno pažljiv bio prema klijentima koji su polako počeli
kupovati naš oglasni prostor. (oko 2000 kunića po strani a4 ;)
Kada sam pokleknuo?
Uuu bilo je to mučno jutro u redakciji!
iz jednog dalekog mjesta je dopalila nekakva milfača, izraženo sexy dama, barduša lokalnog novinarstva.
Tihim pučem preuzela je sve konce u našoj kronici te je od Modre učinila Crnu lastu.
Skoro dvije trećine prostora prenamijenila je u oglasni i to sa briljantnom idejom da idemo po kućama starica
i huškamo ih na nekakve višegodišnje osmrtnice...
Rekoh, bez kičme bih nekako i hodao, ali hijene nisu iz porodice pasa!
Časno poražen, vratih se kuuč pogleda uprta ka zidu:
sa klina su visile bauštelske rukavice
spremne za nove podvige!
Svi periodi koji su se izmjenjivali nadživljeni su čudom.
Život je najzad determinirao sve sumnje ne bi li na kraju ispao vječan.
Još milione porcija žganaca morali smo izjesti prije okršaja ...
čekasmo satrti to sa sebe kao buhe sa dotrajaloga kaputa...
promijeniti priču htjedosmo,
al uvijek bje nečeg većeg i jačeg i mračnijeg
što zanijemi nam riječ gospodnju.
Kada bi uspoređivali istarske vinske smotre sa svijetom filma, slobodno bi mogli reći
da je Vinistra Hollywood, a Gračišće je B-produkcija. Put Gračišća obično krenu oni
koji preziru fancy đir-u Gračišće se idete izbit od cuge, a sudeći po cijenama, izbit ćete
se i iz cipela.
Unatoč tom Hardcoreu koji je očit na prvi pogled, ni Gračišće nije ostalo imuno na
komercijalizaciju. Instant hrana, instant piće i instant zabava preplavili su jučer to neodoljivo
i suludo, drevno mjestašce. Kiša je prilično mrsila planove svima. Čas je prestajala, čas je
sipila, a bogami se na momente i sljevala u pljuskovima. Iskreno sam se zabavljao gledajući
aute zaglavljene u blatu kako se čupaju. Negdje oko 17.00 je ta vojska Pazinjana, Puležana,
Fjumana i ponešto turista zakuhala i krenula je poznata, Gračišćanska faza poluđenja.
Da, Gračišće kao rijetko koje mjesto u Istri, posjeduje tu suludu energiju koja Vas ponese i
onda od sebe činite ono što nikada niste. Izloženi utjecaju maligana koji se kroz cio dan
talože u Vama, utapate se u taj ship of fools koji plovi duboko u suludu, istarsku noć.
Ipak, Gračišćanska fešta podijelila je sudbinu filmskog festivala u Motovunu koji je isto tako,
prvih par godina bio mjesto savršene zabave, a s vremenom se pretvorio u sineastički vašar
na kojemu su trash i folk nadomjestili onaj neodoljivi i beskompromisni, početni hardcore :P
Na momente je bilo čak i tužno gledati te štandove koji usred ruralne i "netaknute" Istre, dilaju
hamburgere i narodnjake...
Jednom kada, nakon što ovo pročitate, budete u bložnoj vezi, obratite pažnju
na komentiranje, ali-o tom, potom! Khm, daklem;
Na blog ha eru definitivno egzistira Vaš/a soul mate!
Sve ono što niste imali hrabrosti za sebe potražiti u životu, naći ćete na blogu.
Spremite se i strjepite;
Vaš trenutak mora biti spoznajni flash, zapamtite-Vi ste u prednosti!
U realnom životu nemate priliku upoznati osobu toliko dobro prije sexa!
Nema veze kakav ste bloger. Uostalom, takav kakvim jeste, privući ćete nekoga
tko će se savršeno uklopiti.
Blog u tome smislu može promjeniti Vaš život.
Natjerati Vas da se maknete tamo kamo nikada ne bi ni pomislili da možete.
Poput đavoljeg je uzdaha prokuljao oblak mraza.
Stručak prvih visibaba klizio je mahovinom u ples sunovrata.
Jeka vlage i trenja odjekuje:
-Pljok, pljok,pljok...
Naizgled i ne toliko tamna,
u noći čudesnoga zrenja,
viri žedna na kori zemljina tijela.
Iz zemlje taljene sušom,
ponovno je pohitao slap...
Nadraživši se,
zemlja je pukla kao kruška.
Uzdah koj se iz dubine čuo...
zadržao se na njezinim usnama.