Poput đavoljeg je uzdaha prokuljao oblak mraza.
Stručak prvih visibaba klizio je mahovinom u ples sunovrata.
Jeka vlage i trenja odjekuje:
-Pljok, pljok,pljok...
Naizgled i ne toliko tamna,
u noći čudesnoga zrenja,
viri žedna na kori zemljina tijela.
Iz zemlje taljene sušom,
ponovno je pohitao slap...
Nadraživši se,
zemlja je pukla kao kruška.
Uzdah koj se iz dubine čuo...
zadržao se na njezinim usnama.
Post je objavljen 05.04.2014. u 01:09 sati.