srijeda, 18.12.2013.

kozmička ovrha

di ste blogeri!

iako sam nastojao držat ekvilibrij, istog sam zapio usput i prošao
još jednu fazu preispitivanja svojih stavova glede ovog života
koji je očito oduvijek bio sranje, ali je poneka bajka učinila da
tako ne izgleda na prvi pogled jutra, a taj je bar znao sezati
unedogled.

Znao sam toliko bit opčinjen ovim svijetom oko sebe:

Krojiti svijet po mjeri svojeg oduševljenja istim, pružiti mu neku
novu dimenziju...dimenziju razgaljenog sebe...znao sam svojim
raspoloženjem nuditi jednu sliku dostojnu te planete sa koje je
jedino energija bitna jer mi se iznad svega obožavamo

kurčiti u svemiru:

pričati priče o nepostojanom
i zamišljati vječnost kao prostor u kojemu ima dovoljno mjesta
da i laž postane istinom...raspršeni u beskrajnim šiframa,
pronašli smo najzad čak i sve te jedinice sustava s kojima
ćemo izreć neizrecivo

i sa kojima pljunuti na svetinju

jer ne postoji svetinja u našemu biću,

svetinja se nije desila i

ako me pitate, tu sam bliži orijentalnom konceptu bitka i smatram

da se nijesmo tvorili za to...o ne!

što?

što znači naš doprinos u milijunskoj brojci istrebljenja?

što znači tvojih 100 blinkera za udicu u jednoj smjeni na pokretnoj traci?

što znači tvoj No passaran...tih i promukao na nekom statusu il postu?

zapamti prijatelju...uvijek će te kotač gaziti, mljeti, mrviti na situ

i poslije će tebe čovjek još i manji prolaziti ispod zvijezda.

vrijeme je da si oprostiš sve svoje poraze.