ponedjeljak, 28.10.2013.

Važno je zvati se Eduard P.

Valjda je iz JNA epistemologije i politologije naučio kako je nemoguć desni, konzervativni intelektualac pa piše: “Nacionalistička inteligencija naprosto je contradictio in adjecto. Ili ako vam je tako lakše, ne možeš od govna napraviti pitu. Ispalo je tako i s ovim Raspudićem, mladim i, ha, ha, urbanim konzervativcem”. I kad mu se humor olinja pravi genij poput fra Ante nađe način da ostane u sedlu pa počinje čitateljima doslovno označavati kad je smiješno, da čitatelj ne propusti nasmijati se na pravom mjestu, poput onog “smijeha iz konzerve” u humorističnim serijama. On misli da je urbaniziranje nemoguće mimo revolucionarne i partijske linije. Gledana iz dubine socijalnog i kulturnog očaja škola za podoficire JNA izgledala je kao Oxford ili Sorbonne. Intelektualno je stoga samo ono što su starješine rekle da jest - dijalektički materijalizam, preziranje “nacionalnih torova” i antiklerikalizam. Ostalo su seljaci i glupani. Uključujući Churchilla.

Nino Raspudić u replici Anti Tomiću u Večernjaku

* * *

Čitam kako Edo Prangija lamentira nad nekakvim poluspamom od Bokača koji se u
Parizu (pored svega što grad svjetlosti nudi) bavi drkanjem blogera na ha eru.
Treba li tu išta više reći? O treba...

Edo Pranger je mediokritetski pisac čiji je stil sažvakan i prevaziđen prije par stoljeća.
Slično kao i Ante Tomić koji nimalo skromno još uvijek drži da piše najbolje dijaloge u
Hrvatskoj. Ta dvojica (ne)bitnika na svoja junačka pleća preuzimaju i teret borbe
sa desničarskim trolovima koji skriveni iza trostrukih nickova, ostavljaju svoju
veliku nuždu gdje god im virtuala ukaže za to priliku. Tako sam lutajući bespućima
jubito zbiljnosti, prekjučer naletio na komentar izvjesnoga listzg-a kojega je okačio
ni manje, ni više nego ispod linka za naslovnu pjesmu Gruntovčana "Podravino ravna"
u izvedbi Ladarica. Komentar je doslovno glasio ovako:

"Ova je još bolja:imam nožić crvenih korica on je željan srpskih džigerica"

Ne...ne mislim se sada baviti tim tipusom jer isti je o sebi rekao i previše.
Više me zanima kulturološka nemoć društva koje se nemilosrdno srozava od
dana nastanka ove naše ,nesretne države.

Podsjetimo se malo kakav je redoslijed bio?
Nisu li upravo FAK-ovci bili ti koji su dobrano spustili tu letvicu što dijeli literaturu
od šunda? Nije li upravo njihova pojava omogućila klimu u kojoj će se piscima
nazivati Tomić, Pranger i ini koje, eto, priroda i nije baš obdarila talentom...ruku na
srce-sa kime god sam pričao, svi redom cijene Tomića kao kolumnistu, ali kao pisca...
hej pisac? Potrebna je tona uobrazilje da bi se netko u današnje vrijeme proglasio
piscem jer...ako je pisac Michel Hoellebecq, onda ja ne mogu stati u tu kategoriju.
Ne može ni Tomić...a pogotovo ne Pranger ili kako se sve ne nazivaju ti bložni
grafomani?

Elem da bi jače izrazili svoj značaj u emvirementu...mnogi iz toga kruga si pripisuju
zasluge na polju svakodnevnog prepucavanja sa nazi retardusima. Tomiću i Prangeru
to svakako treba u CV-ju jer...to ih čini značajnima (kad već literatura ne čini isto).
Tako se ovi virtualni prvoborci kite lovorikama jer su elokventno spustili kajlu nekakvom
provokatoru koji je toliko nepismen da i svoju ljubljenu vukojebinu iz koje dolazi,
piše početnim, malim slovom.

Gospodo literati...zabluda je da će vaše djelo dobijati na značaju zato jer je netko retardiran.
Njegov defekt neće dodati sjaja vašem kvazi litu. Upravo Vaša nestrpljivost da uselite
preko reda u kuću hrvatskih pisaca jest ta koja je omogućila kulturološki raspad ovoga
društva jer država u kojoj ste vas dvojica frekventni pisci i ne može biti drukčija.
Izazivate prijezir i gađenje na svakom koraku jer raja još uvijek nije glupa...raji tu nešto
ne štima...raja je čitala Ranka Marinkovića bar za lektiru...i ta ista raja zna spojiti 2 i 2...
ovo što vi pakujete raji...ima raja uzrečicu i za to: to su muda pod znate već šta...

Raji ne pakovati!

Zato dragi Prangeru moj, nemoj mi samo ti naricat nad sudbinom ovoga društva koje
je više u narodnjačkim klubovima nego u čitaonicama jer, vjeruj mi-da mi netko sad
ponudi Ples na žici ili koncert Jelene Krleuše...ne bih se puno dvoumio.

Eto, već kad si tako osjetljiv da momentalno braniš komentiranje i brišeš komentare koji
ti ne idu u prilog pa da ti se obratim ovako, posredno...i nemoj puno vjerovati bložnim
komplimentima...primaj ih i iščitavaj između redaka...sve je to trgovina stari moj!