ponedjeljak, 23.09.2013.

u Rus(n)anovoj

Umro je Vlatko Marković, bivši kralj Rusanove i dinamov Bosanac sa velikom igračkom karijerom
koju je na kraju prilično uprskao načinom vođenja HNS-a, homofobnim i ustašoidnim izjavama,
ali i udaranjem temelja hrvatskoj nogometnoj močvari koju unatoč busanju u prsa junačka, nije
uspio isušiti ni ministar Jovanović. Vlatko Marković je imao tu sreću da HNS-om ravna u doba
najtalentiranije generacije vatrenih čiji su ga uspjesi utaborili na vrhu nogometne hobotnice.
Isto tako, imao je tu nesreću da za života pokopa rođenoga sina.

Tu bih stao pisati o Markoviću jer mi unatoč faktima, ne pada napamet plesati na odru nekoga
čija duša upravo putuje na svoje iduće odredište.

Razmislimo rađe o ostavštini ovog tvrdokornog, nogometnog despota:

Promjena u Rusanovoj mi prije nego na promjenu, liči na sitnu lukavštinu kojom je to famozno
društvance izigralo UEFA-u, ministra i javnost. Na Vlatkov je tron, na krilima svojeg osobnog
brenda zasjeo Davor Šuker-čovjek kojega smo voljeli i mrzili. Čovjek koji je 90-ih u svijetu bio
poznatiji od države za koju je trpao te svoje odbijance. U njegovoj neospornoj karijeri, Šukera
su loptama hranili čak i sam Maradona, Prosinečki i ostale top "desetke". U silaznoj fazi igračkog
staža, počeo je publici pokazivati jedno te isto, ali manje sjajno lice. Lice do zla bloga sebičnog
oportuniste. Davor je, Šuker, na jednoj utakmici Hrvatske, u zadnjoj prilici odlučio pucati direktno
iz kornera i naravno, promašio. Dežulović je tada u Feral tribuneu, maestralno poentirao referirajući
se na tu zgodu:

"Da biste hodali po vodi ili zabili iz kornera, morate se zvati ili Isus Krist ili Blaž Slišković."

(a koji je op.a. B.Slišković bio poznat po zabijanju direktno iz kornera-za što je potrebno čudo i
totalna greška fizike)

Na Davora je svojevremeno fasovala čak i španjolska bujna voditeljica Anna Obregon kada je naš
lola harao po madridskim fancy krugovima. Njegova karijera je bila konstantni uspon do točke
kada su padovi postali izrazito drastični i bolni. Šuker je u svojoj domovini doživio da mu publika
zviždi na svaki potez loptom. U toj fazi zatvara se pomalo u sebe i živi svoju antičku dramu.

Ništa što novci ne bi utješili...

Najzad promašuje odlučujući 11-erac za Arsenal u finalu kupa UEFA te uskoro kači te kopačke o
klin. Ulazi u business (a di drugo?) sa kladionicom(a čim drugo?) i upada u Vlatkovu poslovnu
mrežu. Odigravši poslušnika u farsi o mijenjanju vučije ćudi u Rusanovoj, dolazi na tron pokazavši
da dlake na njegovim leđima, doista jesu sive.*

Mislim da na cijelome blogu nema čovjeka koji više voli nogomet od mene.
Na blogu nastojim ne pisati o nogometu, ne samo zato što je nogomet trivijalan,
nego iz obzira prema blogericama koje i dominiraju u mome auditorijumu.
Vremena se mijenjaju-to se možda najbolje vidi u nogometu. Nogomet će uskoro
medijski biti potisnut i da, drage žene, biti ćete pošteđene tog maskilističkog primitivluka.

problem je samo u tome što ćete umjesto toga gledati dvojicu brutalnih ljudoždera koji
ubijaju bloga 1 u drugome. Zbog kroničnog stanja u Rusanovoj, ja kao navijač Hrvatske
ne želim da se plasiramo u egzotični Brazil 2014., ne želim da Žuja zaradi tih 7 milijardi
kn pa da me cijelu zimu bombardiraju reklamama...želim isušivače, ghostbusterse, bilo
koga da se to jednom sredi...pa makar mi Hajduk igrao u trećoj ligi.