petak, 30.08.2013.

VELIKA TREMA FABRIZIA DE ANDREA

Nevjerovatna je riječ koja najbolje opisuje priču o tom pjesniku i kantautoru koji
je muziku i riječ ujedinio u čudesnoj mjeri. Nevjerovatna i čudesna.
Fabrizio de Andre obilježio je jednu epohu talijanske muzičke scene i svojim je
stihovima naposlijetku dospio u čitanke

Prvi motiv koji ga snažno pečati u ranoj mladosti, neuspio je pokušaj silovanja
od strane jezuitskog profesora u školi za elitu Genove. Reagirao je glasno pa je
izbačen iz škole ne bi li se zataškala stvar...
Prilično je cijeloga života bio vezan za oca (zamjenika gradonačelnika Genove),
kojemu bi bilo draže da je postao pravnik, no ipak je upravo on bio taj koji mu je
kupio prvu gitaru i prvu ploču Jacquesa Brella. U javnosti se pojavljuje 1961. i
plijeni svojim tajanstvenim nastupom. Fabrizzio je pomalo sramežljiv, malo govori
i osvaja svojim baršunastim vokalom. Izrazito je duhovit i suptilan. Prvo po čemu se
odmah uočavala njegova osebujnost, bio je taj motiv njegovog straha od javnog
nastupa. Tvrdoglavi Genovese odbija nastupati u živo i kada prvom prilikom ipak
pristane, savlada ga napad treme. Bila je to ujedno i prva od dvije velike treme u karijeri.
Na festivalu 1969. upoznaje plavokosu pop pjevačicu Dori Ghezzi. To je bilo to-
Njihova ljubav je od tada nadživjela svo dobro i zlo koje je uslijedilo...

70-ih afirmira svoj kantautorski status. Upoznaje dečke iz hard rock banda P.F.M* i
tu kreće jedna suradnja na koju su mnogi gledali s podsmijehom pa ipak, De Andre
je iz svega izašao neuporedivo muzički bogatiji i njegova riječ je dobila raskošnu,
muzičku notu. Prvi incident desio se 1975. na koncertu u Rimu gdje ga je pola publike
izviždalo, a pola ga fanatično branilo. Napadali su ga pripadnici mladih revolucionara
zamjerajući mu što je svirao u klubu za buržoaziju.

-Prodana dušo!

To su bile olovne godine i svuda se osjećala napetost rata kojega je lijeva gerila povela
protiv države. De Andre im je rekao:

-imate pravo.

Često je svoju suptilnost i osjećajnost kuražio alkoholom. Opčinjen Sardegnom, otokom
na kojemu vlada ona poetična, mediteranska arhaičnost, kupio je ranch na kojemu je
dobrodošao svaki putnik i namjernik...Lokandu usred divljine u kojoj se feštalo i živjelo,
pisalo i pjevalo. U takvoj atmosferi rođene su pjesme kao Andrea. Njih dvoje žive svoj san i
žive isposničkim životom-uzgajaju krave i bikove, obrađuju vrtne kulture.U toj pjesničkoj
idili, Fabrizio i Dori začeli su svoje dvoje djece-sina i kći koji su kasnije nastupali s ocem.
Na noć lokalnog sveca obližnjeg mjesta, otmičari
u kapuljačama upadaju na posjed i otimaju De Andrea i Ghezzi. Provode 4 mjeseca skrivani
u brdima Sardegne-zajedno u svim izazovima i očaju.
Da bi odagnao tu traumu iz sebe, De Andre odlazi sa prijateljem ,moreplovcem i ribarom,
u plovidbu cijelim Mediteranom. Sakuplja muzička bogatstva iz sjeverne Afrike, Grčke, Turske...
Njegov povratak na scenu je nakon toga još jači i kompaktniji - bogatiji za muzičke utjecaje.
Njegova poezija je sve jača ,iako nikada ne odstupa od svojeg osnovnog ,narativnog stila
pjevanja. Svaka njegova pjesma je zaokružena priča sa vjernom atmosferom događaja.
Galerija likova o kojima pjeva, nevjerovatne su sudbine i redovito sa rubova društva.
Gotovo borghesovskom preciznošću ,De Andre oživljava te situacije u stihu.

Na očevu posljednju molbu, Fabrizzio napokon odbacuje i alkohol i pisanju se
posvećuje toliko predano da danima radi na dvije-3 riječi, beskrajno ih izvrće i traži
najbolju melodičnost riječi. Pomalo zainaćen izdavačima, odlučuje album Creuza de mal
snimiti na staro-genoveskom dijalektu koji je čak i Talijanima apsolutno nerazumljiv.
Izdavači sa nikada većom skepsom, odlučuju objaviti album koji na tržištu poruši rekorde
i proda 300 000 nosača u prvom naletu.

Postulat poštivanja svoje publike De Andre nije iznevjerio nikada. Sa time u vezi, usko je
bila vezana ta trema kao lajtmotiv cijele karijere. Svojim magičnim vokalom, pomalo
razrokim pogledom i nonšalantnom frizurom, bio je model pjesnika in persona-nekoga
tko to jest u apsolutnom smislu. U zapanjujuće bogatoj diskografiji potpisao je oko 400
pjesama koje kako on kaže

-nisu iste sreće, neke kao Marinella npr. imaju tu sreću da imaju taj pjevni ella na kraju, a
neke nemaju taj luxuz, al to ne znači da su bolje ili lošije...svaka je pjesma svoj svijet i
tako joj se treba prilaziti.

Druga velika trema Fabrizzia De Andrea bila je kobna. Uhvatio je akord ,ali prsti se nisu micali
i glas je zastao negdje duboko. Spustio je gitaru i otišao. U svojoj dvomjesečnoj agoniji, nije
nikoga htio vidjeti. 1999. je tiho i časno otišao sa ovoga svijeta sa ogromnim tragom u svoju
posmrtnu budućnost...postojanja ;)