utorak, 27.08.2013.

VUCI ASPROMONTA

noć je i ja se penjem na Aspromonti
ispod tog neba što
mi zvjezdam svjetli,

zrak je hladan tu
u brdima tim,
al ipak ja koračam
hodom sporim.

odjednom kroz gustu šumu mračnu
sjenku crnu vidjeh se ukazat...
bijaše to šef od sviju pandura
koj mi prepreknu put
i stade zapitkivat:

-mladiću moj, kuda ti krenu?
u ovo doba noći što tu tražiš?
nije to doba za šetnju...
vukove lovim i možda ti znadeš
ima li vukova tuda kud si prošo,
vidje li kojeg putem kud si došo?

-moj maresciallo vi ne znate,
kako su mudre riječi nijemih;
moj otac me pouči na mome putu
čuvaj se sine drukera i žbira,
nisam ja delinkvenat ni sitni lopov
i zato od mene držite se dalje...