Volim u pozadini nedjeljnog ručka čuti onaj poznati riff nedjelje u 2. Ugledati poznatog ćelavca kako
najavljuje gosta kojega privodi pred nedjeljnu, hrvatsku javnost. Ima ponešto u acinom imageu što
jest novinarski-njegov guard, ritam, dikcija...pa ipak, zamjeram Aci štošta.
Iako cijenim njegov bunt spram službenog Prisavlja, neke obrasce njihove licemjerne vladavine,
demonstrira upravo Aco Stanković, novinar i pjesnik u mirovanju. U svojoj promociji svijetonazora,
Aco je uvijek na strani građanske, tolerantne i napredne Hrvatske. Na žalost, poput svih u medijima,
tako i on ovisi o jedinome faktoru opstanka-indeksu gledanosti.
Drugo je sad pitanje kakvo je društvo koje 5 puta više pogleda Kerumovo od Radmanovog gostovanja?
Činjenica jest da se Aco često ,kada mu gledanost opadne, okreće svojim najdražim gostima:
Kerumu, Mamiću i ostalima koji su svojim primitivnim ispadima spremni prikovati pola Hrvatske
za tv ekran.
Nije li ironično (alanis morisette;) da prezireš primitivizam, a okrećeš mu se čim ti padne index?
I svi ti silni portali koji ponedjeljkom naglašavaju bombastično:
Keruma gledalo 3/4 Hrvatske!!!
Osim toga, nerijetko Aco ne doraste zalogaju pa mu postane žrtvom. U prilog toj tvrdnji navodim
emisiju u kojoj je gostovao Ivo Sanader. Politički mrtvac koji je trebao biti priveden u arenu da ga
se ukopa, nakon nastupa bilježi pad lošeg rejtinga u javnosti?!
Ipak, Aco mi je još uvijek znak da je nedjelja. Sjetim se priloga koje bi imao Milorad Bibić Mosor.
Taj genijalni, dobroćudni div, često je gostovao u prilozima koji su za pamćenje. Sjećam se
reportaže sa igrališta na kojemu je Toni Kukoč zabio svoje prve koševe...Adijo Mosore!
Svi javni akteri prošli su kroz nu2 i po 3-4 puta i imajući u vidu inflaciju ličnosti, Aci se baš i ne piše svjetla
budućnost. Rado se prisjećam emisije sa ispaljivanjem čepova (Let3) ili Damira Avdića kojega sam otkrio
upravo gledajući nu2. Bilo je tu svega, ali jednu bih svakako uvrstio u best off....