utorak, 18.06.2013.

ja ne znam o ljubavi ni pričat...

u ljetno predvečerje, kad sparina popusti i kad se otuširam da saperem sol, savršeno mi pred izlazak
legne



o ljubavi ja zborit ne znam,
ta emocija nema glasa
i nedostane mi daha,
ako tu si sve sja se!

moja duša se izvali,
kao muzika ljeti,
i tad želja me spopadne
da u poljupcima letimo...

ja sa tobom bit ću iskren,
ostat ono što sam bio,
nikad lažov to se kunem,
izigraš li, bit ću smion

Bit ću zauvijek ti prika,
ljubomoran ma koliko
i znam da si proturiječim,
al dragocjena si za mene!


U mome krilu spavat ćeš,
mirne...svijesti
i isto bitno je zbog nas,
na našoj cesti biti mi...

skroz novi život dat ćeš mi,
koji ne poznajem,
i družicom ćeš biti mi,
do kad vidim da ćeš željeti.

Dva karaktera u tami,
pale se... samo tako,
ne valjamo kao sami,
izgubljeni ionako,
vezani smo iznutra jako,
za tu ljubav koja sluti
duboko uvjerenje
da ju ništa neće srušiti..


U mome krilu spavat ćeš,
mirne...svijesti
i isto bitno je zbog nas,
na našoj cesti biti mi...

skroz novi život dat ćeš mi,
koji ne poznajem,
i družicom ćeš biti mi,
do kad vidim da ćeš željeti.

onda živjet ćemo kako znaš
iskreno, nego šta?
od ljubavi i povjerenja,
a onda dalje šta bog da...