Sjećate li se hrvatskog dancea?
Tatjana Matejaš Tajči bila je preteča tog projekta ,iako je ideološki iskakala iz matrice kasnijih heroina.
Njezin čedni izgled i naivni txtovi bili su u neku ruku idealistički:
Njezin dečko je imao jaknu sa nitnama i volio je samo nju!
Sa nebesa su padale zvjezdice...
Uslijedio je domovinski rat i prioriteti su se u društvu promjenili. Hrvatski dance je odbacio masku čednosti
i poruke su postale dvojbene:
I bee ga je ispod stola papapaparam!
Emilija i Nina su bile vlak koji zgazit će te mali!
Novo lice dancea postaju vamp crnke. Obraćaju se svome ,eventualnom, dečku s visoka i ne pružaju
mu prevelike izglede. Sugeriraju da će ga varati s užitkom. Sa muške strane modela je bilo raznih.
Uglavnom su se nudili mačo sexisti, pomalo distancirani od balkanskih ,dotadašnjih stereotipova.
U kontextu projekta, društvu se plasirao jedan sasvim nov obrazac vrijednosti. Pomaknutih vrijednosti.
Iz tog šarenog dance nukleusa, stvoren je teren za Seve. Tony Cetinski distancirao se uspješnom
tranzicijom u čisti pop. Hrvatski dance definitivno je otvorio prostor za turbo folk u Hrvatskoj.
Okupivši pa raspustivši masu oko sebe, danceri su obilježili 90-te kada su bivali obaveznom kulisom po
barovima i klubovima.
Ipak, u kvalitativnom smislu ,ostali su neki fragmenti koji služe na čast jednomu projektu koji je za svrhu
imao kolektivno poglupljenje. Ima jedna prestrašna anegdota koju vam jednostavno moram ispričat, em bih
li podupro svoje teze. Slušao sam jedno popodne lokalni radio, emisiju želja i pozdrava. U jednom se trenutku
u program javio stariji muškarac te je zaželio:
-svojoj kćerki Sari, za 17. rođendan sve najbolje joj žele tata Đulio, mama Gracijela, šantulo Viktor...uz
pjesmu Reci da i spustit ćemo sjedala...
O tome Vam ja pričam!
Što se kvalitete tiče, za nju se pobrinuo meštar...i to onoga dana kada je začeo najdarovitijeg hrvatskog muzičara
toga doba, Dinu Dvornika. Mislim da 1995. na cijelom mtv-ju nije bilo stvari kao ove...