Ovaj post bavi se osvrtanjem na navedeni film, ali i na neka pitanja o hrvatskome filmu te o hrvatskom odnosu spram susjedne BiH. Film sam po sebi i nije od onih koji bi zaslužili post. U svakome slučaju,
Halimin put jest film kojega mi nije bilo žao pogledati.
Radnja se odvija u ruralnoj Bosni, na razgraničenju dvaju kantona (muslimanskog i srpskog) i pogađate da se,
iako ne direktno, bavi ratom. Jedna od najvećih zamjerki filmu ide na konto predvidivosti i ukoliko vam
IQ premašuje kritičnih 100, nakon 15 minuta vam je jasna ta "nedokučiva" misterija koja je potporna greda radnji.
Ipak, u Haliminom putu možete vidjeti upečatljivu izvedbu Mustafe Nadarevića u hiper-realističkoj sceni.
Dopadljiv je i Čombe koji vjerodostojno dočarava maskilističku figuru u toj izrazito patrijarhalnoj sredini.
Olga pak, Pakalović iz sebe izvlači ogromnu snagu i odlično se uklopila u ruralni ambijent:
Olga trči po blatu u dimijama točno onako kako se tamo trči u dimijama kad vas dragi u mečki čeka na puteljku. Alma me Prica i nije baš skroz uvjerila. Njezin studiozni odnos spram uloge, ima za žrtvu uvjerljivost.
Ustvari, šta serem, film je čist okej...? hmmm...
Nešto mi tako fali u tom filmu? Al to nešto mi često fali u hrvatskom filmu?
Oko filma Halimin put pokrenuto je prvi puta pitanje-zašto se hrvatski redatelji toliko bave Bosnom?
Armin je ,isto tako bavio se isključivo Bosnom i bošnjačkom fenomenologijom.
Da li je bošnjačko društvo zanimljivije od hrvatskog? Imaju li filmovi koji se bave Bosnom bolju prođu
na međunarodnim festivalima? Da li je Bosna parola magica?
Sve kombinacije oko Bosne, naslanjaju se uvijek na tezu iz Armina-patnja što je strašnija-medijski je
zahvalnija. Isto tako beskompromisan, bošnjački je prkos i obrambeni mehanizam.
Jednom sam u Sarajevu tražio prijateljicu. Znao sam samo da je pohađala sarajevsku akademiju na glumi.
Došao sam u zgradu akademije kao totalni levat, a par minuta poslije sam miješao kahvu u uredu dekana Akademije dok se Dekan šegačio samnom i tražio tel broj moje prijateljice.
Pokušajte doć u Zagreb na Akademiju i nešto tražit?
Tu anegdotu uvijek navodim kao odgovor na pitanje zašto mi nemamo film za oscara.
Ipak, Halimin put je bez obzira na predvidivost, film moćne atmosfere i jakih rola (pogotovo epizodnih).
Za neku lijevu nedjelju kao ovu...dušu je dao...