Htjedoh danas za vas odabrat top 5 postova koji cvile, al bilo bi to krajnje nekorektno.
Pozabavit ču se stoga tim bložnim fenomenom;
svima nam je poznat taj osječaj. Nijesam mu imun ni ja-čovjek i blogiša koji je svoje poraze i patnje
navikao iscmizdrivat sam. u nekom kutu, k nozi i kuco.
(boys dont cry-the cure)
što se ,daklem, dešava u bložnoj svijesti prije negoli če usvojit odluku da pred svekoliki blog hr
avditorij iznese svoje kakine mudante (gače;) ?
malodušje svakako. to na prvom mjestu.
obično takvi postovi počinju vako nekako:
"Dragi blogeri, iako ste mi dragi i volim vas i sve, ali ne mogu više...eto ne mogu i da me jebete...ne mogu više
ni pisat ni bit sa vama itd."
malo nakon objave kreču komentari bezrezervne podrške:
-nemoj ako bloga znaš!
-kako ču ja bez tebe!
-još ako odeš i ti, onda stvarnooo...
-(blog news)-ajde nemoj, dačemo ti naslovnicu.
šta to govori o svima nama?
po meni, prvenstveno to govori da smo ipak ljudi....i to prije negoli smo avatari koji tako superiorno sudjeluju u raspravama,
pružaju podrške i furaju taj nenadjebivi acting out show 4 the masses.
blog hr-u treba svaki bloger. pa čak i patološki slučaj koji je tu jedino i samo zbog maltretiranja.
sve to ide u brojčanik i sudjeluje u indexu medijske pračenosti.
btw, čuo sam da ova blog hr rulja u uredništvu uglavnom volontira i ako je to istina...onda su čak i ok.
(a daj mi tu naslovnicu jebemu više? bičudobarbičudobarbičudivanikrasanbičudobaaaaar!!!;)
cinički sam se ovdje izrazio spram naših bložnih slabosti jer to jest moj stil. ne smatram to, međutim, za lošu pojavu.
dapače, vidim to kao 1 katarzični mehanizam i dobro je da se i takvi postovi čitaju i komentiraju.
ono na što pak, želim upozoriti jest sljedeče:
prije negoli krenete tješiti bilo koga od nas, promislite dobro o povodima i o istinskim porivima tog blogera.
njegovo revanje je možda navlaka.
veliki Gunter Grass, u jednome je intervjuu u kojemu su ga napali zbog sumnjive nazi prošlosti rekao:
-kada pjevate uspavanku nekome, provjerite dobro da taj neko nije mali, pospani Himmler...
u današnjem svijetu pogotovo, vrlo je lako zalutati prilikom svrstavanja i osuđivanja jer uvijek postoji ono famozno NEŠTO
što je vašem površnom uvidu...možda promaklo...