Podilazeći urbanom auditorijumu sa kojime očito računam, odlučio sam oglasiti upute svima koji će se seliti u kontra-migracijskim smjerovima, odnosno smjerovima Grad-selo, konj-magarac itd. Oni će se već prepoznati u svim tim razlozima zašto?
Business, astma, svjež zrak, civilna prekomanda...štogod.
Čim doseliš, doznat će se da se drogiraš, da se rastavljaš, da si trudna, da si pedofil, da varaš, da si prevaren, da kopaš nos ili da si potajno trpaš mrkve u anus.
Nasuprot tome, ti nikada nećeš doznati tko ti je kamenom povukao štriku preko novog auta?
Tko ti je smjestio kajlu na poslu? Tko ti je provalio u šupu i maznuo ti vilice sa apenca? Tko iz inata nije htio reći lijepu riječ za tebe? Tko je taj/ta što se uporno trudi da ti zagorča?
Zaboravi. To nikada nećeš doznati.
Slalom je disciplina koja u provincijskom šifrovniku podrazumijeva zgodnu metaforu.
U konkretnom slučaju, lunjajući uličicama, upravo gađam kantun koji mi omogućuje da se mimoiđem sa teta-Katicom. Danas sam joj odlučio uskratit naslađivanje pitanjima iz arsenala kako ja, kako mama,će se vratit s tatom, da li radim...i neizbježni poučak koji debelu alapaču promovira u majku Tereziju:
-Ma ala šu šu,će bit bolje će...
Pa naleti bivša razrednica koja bi raspredala. Stvarno bih stao i javio joj se ,ali žuri mi se pa obilazim oko parkiranog autobusa.
Odmah iza nje vidim ide drot koji me ganja za kazne.
Njega ćemo isto tako nastojat promašit forsiranjem bočnog prolaza Giusepine Martinuzzi. Tu eventualno vrebaju Tačer i Jastog.
Tačer će mi dodijeliti čin u njegovoj vojsci mira, a Jastog će me zaklat za
pljugu i sve pet. Što se potonjega tiče, dužan sam objasniti da mu je nadimak
nadjenut zbog sličnosti između njegovih ruku i jastožjih kliješta.
Smokva iznad njih, tvori blaženo savršen hlad. Njeni plodovi, na žalost, još uvijek ne padaju sami.
To je moj dnevni rubicon nakon kojega slijedi ugodna borovina
u prolazu do zgrade. Hodnik je lutrija. Nikad se ne zna tko tu vreba.
Taj dan definitivno nisam imao sreće. Nisam nabasao na komade što čekaju
red za gatanje. Nisam sreo Saru. Ne. Taj dan naletio
je baš on, upravitelj himself, Big Zgrader. Brije mi da:
a)Bi bilo lijepo ugradit parlafon,
b)Da su teška vremena,
c)Da su provale itd.
Jer, ipak:
-80 eura po domaćinstvu, susjed, pa šta je to puno?!
Upravitelj zgrade čest je gost u književnosti, no ne mogavši se suzdržati,
utanačujem njegov profil vjerujući da je sličan Ćesiću-Rojsu od prilike.
U vremenima koja su prethodila, taj je «meštar sviju hulja» gotovo svake
večeri bio nečiji gost. Prodoran, kao svaki sličan tumor, obično
ti dopali oko večere i momentalno stvori gromoglasnu atmosferu iz viceva o
bračnim nevjerama. U svojoj biti, on je zadrti populist koji tobožnju brigu o sus-
jedima projicira uz onaj tribalni instinkt čopora.
Uz njega jaše i neizostavna supruga koja se uigranom taktikom pridružuje
staroj u kuhinji, ne bi li se dalo poticaja bržem mazanju tih palačinki.
No, smatrajući to za veliku obavezu, nitko se drugi nije ni prijavio na natječaj za upravitelja zgrade.
Tako nekako se uklopim u opće sivilo
kolektivne depre i pasivnosti, te zaspah till sabah...ko iz topa!