Na prikolici postarijeg Tome Vinkovića forsiramo Poljski puteljak koji nas uvodi u nepreglednu šumu maslina.
Negdje između Fiorina i Radina ,dočekuje nas impozantni maslinik bivše zadruge.
Imamo sve što treba:
Grabljice, rukavice, mreže, vreće i škale.
Studeno se jutro budi bez rose i mraza. Na nebu kričave pukotine
probijanja jutarnjeg sunca, slabašnog, zimskog.
Nisam u psihičkoj kondiciji za upoznavanje sa ostalim beračima:
Dvije gospođe od po 60-ak godina, nešto mlađi bračni par, nevjerojatno nabrijani
klinac Barni 5 godina star i njegov stari to jest el padron. Simpatičan
čovjek. Zove se Germano.
Veselo društvance berača u startu inzistira na jeftinom uvlakaštvu:
-A gospodine Germanooo...šta je bolje, da se podijelimo na dva stabla
jelda?
-A gospodine Germanooo...i ove masline sa poda da beremo, jelda?
Nastojim se ne obazirati. Pentram se stablima poput spajdermena i
to me momentalno vraća u djetinjstvo. U doba kada sam bio primat
kojemu je stablo primarni habitat.
Nemilosrdno ljuštim te masline što padajući pucketaju o stoljetna
debla. Bajkovite izbočine, u stvari su zarasle rane debla i pitam se
što bi se sve iz njih dalo pročitati... Tko zna tko ih je obrezivao l962.?
Možda neki Aldo Cimador koji je 74. emigrirao u Trst?
Germano šuti i uglavnom se smijucka. Šutnju prekida kada hvali svoje
masline. Doznajemo tako da ih dvaput gnoji, okopava, obrezuje, što
ostali maslinari uglavnom zanemaruju.
Živahni vražićak Barni pak, za to je vrijeme već skombinirao više
zamki; Babama je posakrivao grabljice, probušio im je vreće, a
jednu od njih udario je nogom u cjevanicu. To Barni!
Germano ga ukori neuvjerljivo blago:
-Barnii, budi pravi, ko ne ne ti kupin žvakače...
* * *
Ne treba napominjati da su gospođe sutradan na berbu došle oboružane
žvakačama. To nisu babe s kolačima, to su babe sa žvakačama.
Barni je potamanio sve žvakače, ali se pokazao nepodmitljivim.
Postao je još gori. Otvoreno ih je počeo vrijeđati:
-Babe! Ča je? Bite se brusile?
-Ma vrajži mali od kega si to naučija?
Prilično nevještim istarskim pokuša se nametnuti Senada.
Da je Istrijanka (a za koju se predstavlja), rekla bi «navadija», a ne
«naučija».
Navečer sam samovoljno, mimo satnice odlučio ostati kako bih pomo-
gao Germanu. Vozili smo masline u torcio (podrum za mljevenje) za potrebu čega sam
čak i ustupio svoju katricu sumnjivih poluosovina. Nije bed.
Germano je dao na znanje da cijeni moju žrtvu. Večerali smo škampe
na kolosalnoj buzari u izvedbi njegove žene. Gracijela je prava domaćica
iako je malo «štufa» jer troje malodobne dice, delo, hiža, kampanja i
nepokretni svekar su, priznat ćemo, ipak malo «pre več».
Slaže li se gospođa Jurak sa time?
Iz cijele priče doma stižem oko l9.OO, prljav, pripit, zgažen te
(što je ipak najbitnije) bogatiji za 2OO kuna minus plavi valter
kojega sam si priuštio na pola puta do kuće.
legenda/tumač
štufa-puna joj je kapa
delo-posao
hiža-kuća
pre več-previše
kampanja-polje/njiva
katrica-renault 4