Kiša što nas je zaskočila, drži ritam jutra. Obožavam trenutak kada naglo propucketa škure
i prosipa se odozgo silinom milosti. Iako najbliža od svih pojmova, melankolija nije baš potpuna definicija tog osjećaja.
Ježim se u krevetu od ugode dok se sa ulice pod prozorom diže rano-subotnji žamor. Jedna od mojih mnogobrojnih
fikcija iz djetinjstva, vezana je upravo za kišu. Kiša svakako sadrži i taj svoj horror segment, zašto bi je inače toliko
exploatirali svi ti hollywoodski scary-mojsteri? Ja i rođak Gogo smo vršnjaci i kao klinci bi ljetovali kod bake u jednom prilično mističnom selu kraj Rovinja. Noći smo provodili na bakinom šufitu plašeći jedan drugoga izmišljanjem stravičnih priča u kojima su likovi redovito bili živopisni žitelji toga sela. Najgore bi bilo kada bi mi se oko 3.00 počelo pišati jer trebala su kvadratna muda za silazak u pustu, mračnu i jezivu kortu. Korta je bila opasana zidovima od škrila i unutar nje je rasla stara mendula na koju se 1969. objesio naš djed. Ujednačeni ritam zrikavaca, povremeno bi svojim zloslutnim huktanjem prekinuo veliki bijeli ćuk za kojega su vezane brojne seoske legende. Njegov posjet nekoj korti tumačio se kao znak da će vrlo skoro u toj familiji nastupiti neka smrt. Baka se kune da je mjesecima prije djedova samoubojstva, ćuk navraćao u našu kortu, hučući ujednačenim ritmom do zore. Sjedio je, kaže baka, točno na grani za koju se objesio djed. Djedovo samoubojstvo samo je okončalo seriju nesreća koje su zaredale odkako se pojavio veliki bijeli ćuk. Najprije su tati (kako ih baka naziva) provalili u konobu i odnijeli 8 pršuta, a potom se krava Viola najela djeteline pa je eksplodirala. Po jednoj verziji koji izvor ne smijem obznaniti, djed se žrtvovao jer je vjerovao da će svojom smrću zaustaviti ciklus pegule.
Te kišne kolovoške noći, baš mi se bilo jako pripišalo i skupljao sam hrabrost da izađem na kišu kad me Gogo prene:
-Zamisli sad izađeš i na menduli visi pokojni did, a veliki bijeli ćuk mu kljuca mozak!
U tom trenutku, naravno zagrmi i ja odlučim da će bolje biti ako se upišam u gaće.
-Daj Gogo dođi sa mnom…
-Nema šanse!
Ležali smo tako još par minuta pa smo začuli nešto za što se dan danas kunemo svima, a nitko nam ne vjeruje. Dojmljivi starački bas, hladno nas je odnekud upozorio: