petak, 15.02.2013.

ISFUŠARENI POST

Gramzivost kao kolektivna osobina društva , svakako nije pečat kojega nositi za sobom u Europu.
Ipak, često ćete u Hrvatskoj za šankovima čuti kako se netko hvali da je dobro prošao sa mehaničarima, sa zidarima, sa geometrima...nebitno...bitno je da pohvala svojoj umiješnosti na neki način isključuje onu dodanu vrijednost, zaradu to jest. U Hrvatskoj se od svake usluge očekuje sirova odnosno najniža cijena.

-Ni ruke mi nije naplatio...

Može li društvo koje ne plaća "ruke", dugoročno ekonomski prosperirati?

Duž cijele Hrvatske ćete ispred svake treće kuće vidjeti i pripadajuću hrpu pijeska koja svjedoči o tome da si sitnije građevinske radove ljudi obavljaju uglavnom sami. Ne pada im na pamet da se za te "sitnice" obrate građevinarima. Građevinar privatno neće nikada angažirati električara jer se i sam već solidno razumije u struju. Električar će pak, dokle god može, izbjegavati informatičara, a informatičar zbog toga možda neće imati za burek? Novac se tako kreće suženim tijekovima i sve je dragocjeniji. Novac jest jednostavno nedostupan jer ga ljubomorno čuvaju svi njegovi idolopoklonici. U razvijenijim i bogatijim društvima novac je više sredstvo nego vrijednost.

Može li se Hrvat kao biće toliko promijeniti?
Svakako si mora lobotomizirati taj dio svijesti u kojemu jest sve jeftino, osiromašeno za vrijednost. Nema te zemlje Dembelije... što je pozni socijalizam svakako bio. Ruralno-urbanistička legenda kaže da su Hrvati, kao i ostali narodi ex yu, stambene kredite na kraju otplaćivali u centima zbog nota bene, zakonom nepredviđene inflacije!?

...a naplata stiže li ga stiže..."Finili su ,Mare, bali..."