srijeda, 13.02.2013.

NAJIB

Marokanac Najib imao je, blago rečeno, čudne poglede na život,
ali hašiš mu je bio odličan.
Ne čudi stoga činjenica da sam s njime znao provesti po koje popodne.
Uzajamno se uvjerivši u ogromne razlike i jaz između naših dvaju
svjetova, spoznali smo bijednu istinu o tome koliko malo toga znamo
jedni o drugima.
On je tako saznao i to da u Europi nisu svi bogati. Predrasuda s kojom
je davno krenuo preko Gibraltara, bitno se izmijenila, iako nikada do kraja ni-
je shvatio tu zamršenu spiku o tranziciji. Na tim je temeljima ostvarena
naša međusobna no global solidarnost.
Istina je da Najib nije bio fundamentalist, kao što je istina da skriveno
simpatizira Bin Ladena.
Najibova kritika kršćanstva zasniva se na uvjerenju da su se kršćani
okrenuli od boga u ime materijalnih blagodati. Na taj stav
osjetio sam potrebu da repliciram:

-A što ti onda tražiš ovdje?Ne vidim baš da si došao hodočastit...
Dapače!

Poklopio me klasičnom dogmom:

-To nije isto.

Izgovoreni ton jasno je davao na znanje da je rasprava time okončana.
U tom trenutku, Najib mi se učinio savršeno zbrinut od silnog islama.
Gotovo sam mu pozavidio pripadnost toj čarobnoj vjeri koja će ih održati
skupa u toj romantičnoj pustinji.
Nekako uporedo s tom našom debatom, Najib me je prestao opskrbljivati
hašišom. Nametnuo je svojevrsni embargo kavurinu nedostojnom uživanja
takvoga vida marokanske kulture.

Nisam ga nikada više vidio, ali me porazila činjenica da naš dijalog očito nije
mogao apsorbirati naše razlike. Ništa mi ne znamo jedni o drugima.
Jesmo li stvarno otvoreni prema različitostima?