|
Linkovi
PSALAM 103
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje,
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema dječici,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Psalam&prijevod=stvarnost&glava=116
PSALAM 116 Pjesma zahvalnica Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4 Tada zazvah ime JGospodnje: »O Gospodine, spasi život moj!« 5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 6 Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Gospodin je dobrotvor tvoj. 8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih. 10 Ja vjerujem i kada kažem: »Nesretan sam veoma.« 11 U smetenosti svojoj rekoh: »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? 13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje. 14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15 Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. 16 Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje. 18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19 u predvorjima doma Gospodnjeg, posred tebe, Jeruzaleme! Hvalospjev ljubavi #13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
|
GOSPA LETNIČKA
subota, 30.08.2008.
Marijanska Svetišta i hodočašća (2)
U mnogim je crkvama Marija na osobit način pokazala svoju majčinsku brigu za ljudske nevolje. Tako su nastala mnoga hodočasnička svetišta, kamo su dolazili ljudi čak iz udaljenih mjesta, a Marija je bogato nagrađivala njihovu vjeru i odanost.
Tolike zahvalnice u slikama i predmetima svjedoče, kakve je sve milosti, pomoći u bezizlaznim situacijama i nevoljama, nebeska Majka posredovala svojim štovateljima.
SREBRNE ZAVJETNE PLOČICE
Čitavom su svijetu poznata sada Marijanska svetišta u Lourdesu i Fatimi, kamo svake godine hodočaste milijuni vjernika svih rasa i jezika. Od najstarijih vremena bila je poznata hodočasnička crkva Marije Snježne (ili Velike) u Rimu; zatim u Lloretu, Porcijunkula - Gospe od Anđela u Asizu i tolike druge.
LOURDES
Boka Kotorska sa Zaljevom hrvatskih svetaca, Perast, Gospa od Škrpjela...
GOSPA OD ŠKRPJELA
HRVATSKA MARIJINA SVETIŠTA
Majka Božja Bistrička, Gospa Trsatska, Majka Božja Remetska, Gospa od Krasna u Lici, Gospa Olovska, Gospa Voćinska, Gospa od Milosrđa na Lapadu, Gospa od Plača u šibenskoj katedrali, Gospa Letnička na Kosovu, Gospa Aljmaška, Majka Božja Kamenitih vrata, Gospa od Zdravlja u Splitu, Sinj i mnogobrojne divne Marijine crkve na našoj dalmatinskoj obali, Majka Božja Jeruzalemska na Trškom vrhu, Gospa od Kondžila u Komušini, Bosna, Gospa Osječka, Osijek - Tvrđa, Gospa na Bunariću i Crna Gospa u Subotici.
.
TRSAT
HRVATSKA GOSPINA SVETIŠTA NOVIJEG DATUMA
Gospa Iločka u Srijemu, Svetište Gospe Lurdske u Vepricu kod Makarske, Majka Božja Sljemenska, Kraljica Hrvata, Gospa od Suza u Pleternici kod Požege, Gospa od Brze pomoći u Slavonskom Brodu, Gospa u Međugorju.
Najpotresnije su svakako brojne zahvalnice u Marijinim crkvama kraj mora, gdje su mnogobrojni mornari (koji nisu poznati po nekoj sentimentalnoj pobožnosti) slikama, pismenim izjavama i raznim darovima prikazali, kako su u najvećim i bezizlaznim situacijama bili spašeni jedino intervencijom nebeske Majke. Na tim slikama često vidimo razbješnjele morske valove koji prijete da će progutati lađe sa potrganim jedrima, nemoćnima da se suprotstave razbješnjelim silama prirode. S jedne strane mornarima i putnicima prijete morske dubine, s druge sjevaju munje. U tom očajnom trenutku prikazuje se jadnicima nebeska Majka i pruža im pomoć i svoju majčinsku zaštitu - i spas.
Svi smo mi na životnom putu slični mornarima. Često i nas zahvate oluje i opasnosti iz kojih ne vidimo izlaza. U takvim trenucima dolazi nam u pomoć zaštita nebeske Majke - Pomoćnice kršćana, ako su naša pobožnost i vjera iskrene, ustrajne i čiste!
U takva Marijina svetišta vjernici su dolazili i iz udaljenih mjesta. Baš tim dugim često napornim, putovanjima i izvana pokazali svoju vjeru i svoje pouzdanje u zagovor nebeske Majke. U zajedništvu su jedan drugoga oduševljavali i učvršćivali u vjeri i pobožnosti.
Jedno takvo Marijino svetište, gdje već od davnina dolaze vjernici na hodočašće i gdje primaju velike milosti je svetište Majke Božje u Letnici - na Kosovu u Skopskoj Crnoj gori...
|
četvrtak, 28.08.2008.
Marijanska svetišta i hodočašća (1)
Bog sam je izabrao Blaženu Djevicu Mariju, da po njoj Sin Božji postane čovjekom. Tijelom što ga je dobio od svoje Majke, on je za nas stradao - dao zadovoljštinu za grijehe svih ljudi svih vremena ...
Ona je pružila maloga Isusa pastirima i Mudracima, i održala im tako i prvi sat vjeronauka... Ona je posredovala za prvo čudo u korist zabrinutih na svadbi u Kani Galilejskoj.
Ona je bila uz Isusa na križnom putu i na Kalvariji... Ona je bila zajedno s apostolima prilikom dolaska Duha Svetoga...
Budući svi vjernici čine Crkvu, a Crkva je tajanstveno Tijelo Kristovo, zato je Kristova Majka istovremeno i naša Majka.
Ona je čovječanstvu rodila Spasitelja, a sada posreduje pojedincima i svim ljudima zajedno, čitavoj Crkvi, Krista i njegove milosti.Ona je kao Majka istovremeno i naša zagovornica, Posrednica milosti, naša Kraljica i istovremeno Utočište griješnika, Pomoćnica kršćana...
Zato su pravi kršćani i vjernici od početka Majku Božju štovali, ljubili, njoj se preporučivali u svim nevoljama, duhovnim i tjelesnim, pogotovo u velikim opasnostima.
Zato su, čim su to prilike dozvoljavale, počeli njoj u čast graditi kapele i crkve.
|
srijeda, 27.08.2008.
Svetišta
Svi su narodi od samog početka izabirali posebna mjesta, gdje su se sakupljali na zajedničku molitvu i žrtvene obrede.
I u najstarijim vremenima u privatnim su kućama rado jedan kutić posvetili posebno Bogu u čast, za molitvu i obiteljske bogoslužne obrede.
Uz napredovanje i kulture i civilizacije, napredovala je i gradnja svetišta. Prvo su ljudi gradili hramove - svetišta Bogu ili bogovima. Sve što su imali najljepše i najskupocijenije upotrijebili su za svoja svetišta.
Upravo se u gradnji svetišta - hramova, kasnije u kršćanstvu crkava, razvila umjetnost i arhitektura.Tako su vjera i liturgija bile pokretač i putokaz u razvoju arhitekture, umjetnosti slikarstva i kiparstva, pismenosti i literature, znanosti općenito...
Kod hramova, kod crkava bile su prve škole.
Čim je Crkva izašla iz katakombi i udahnula slobodu, kršćani su počeli graditi svoje bogoslužne prostore - crkve.
U početku su se ugledali na divne poganske hramove no ubrzo razni narodi i u različita vremena nalaze razne stilove - od jednostavnih priprostih kapelica do raskošnih i veličanstevnih katedrala, od ozbiljne i tajanstvene gotike do raspjevanog baroka i renesanse, od istočnih pozlaćenih kupola do visokih i vitkih gotičkih zvonika...
Kršćani su gradili svoje crkve u gradovima i selima, u ravnicama i na visokim planinama, ponekad na teško pristupačnim brdima, svaki kamen, svaku litru vode, svaki pijesak trebalo je prenijeti u znoju i uz velike napore - Samo vjera i ljubav prema Bogu i Bogorodici mogla je ljude oduševiti za takve pothvate.
Bilo je tu i praktičnih razloga, u vrijeme ropstva i plemstva, dok je u javnom životu vladala velika razlika između "klasa" u našim crkvama bila je ravnopravnost. U njima su se svi osjećali slobodnima i ravnopravnima. Plemić i sluga, siromah i bogataš, nepismen i učen, zajedno su prignuli glave u ispovjedaonici, zajedno kleknuli i zajedno slušali Riječ Božju...
Još i više: u vrijeme najvećih socijalnih nepravdi u crkvama su progonjeni imali "pravo azila - utočišta".
Tamo unutra nije ga smjela progoniti nikakva svjetska sila. Običan čovjek u svakidašnjem životu često prezren i iskorištavan u crkvi je doživljavao istinu, da je i on slobodno dijete Božje i baštinik kraljevstva nebeskoga. Pa i draži od onih koji imaju dobra ovog svijeta. Da je član Općinstva Svetih i da će vjerom u kojoj se poučava i učvršćuje, koju prakticira i javno manifestira baš u crkvi, na zajedničkom bogosluženju, liturgiji (gdje prima Kruh života i radosti u svetoj pričesti, gdje se liječi od rana grijeha u svetoj ispovijedi) osigurati sebi vječnu slobodu, neizmjernu radost i život u Nebeskom kraljevstvu.
|
utorak, 26.08.2008.
Marija Bogorodica - uzor
Čim je kršćanstvo malo slobodnije prodisalo i učvrstilo se protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja, u dušama vjernika duboko su se usidrile osnovne kršćanske istine (o jednom i trojedinom Bogu, o Kristu Spasitelju i o jednoj jedinstvenoj Crkvi) procvale su i pobožnosti prema nebeskoj Majci.
Već za vrijeme Efeškog koncila (431.god.) kršćani su odlučno nastupili protiv krivovjernika, koji su napadali majčinstvo i čast presvete Bogorodice te javnim manifestacijama podržali pravovjerne biskupe i njihove odluke, (u vrijeme pape - sv. Celestina I., za njegovog pontifikata održan je Efeški koncil 431. godine na kojem je Marija proglašena Bogorodicom).
Ubrzo su počele nicati i veličanstvene crkve na čast Bogorodici, Djevici i Majci; posrednici svih milosti i Pomoćnici kršćana.
Pobožnost prema Bogorodici nigdje nije bila na štetu štovanja Boga ili Kristocentričnosti kršćanstva, a još manje razvoju vjerskog života. Naprotiv, baš su Marijine crkve i pobožnosti prema nebeskoj Majci bile podstrek za produbljenje vjere i euharistijskoga života.
Mladi su pod zaštitom svoje nebeske Majke čuvali ljepotu svoje nevine mladosti, čestitost i nevinost, oduševljenje za sve što je plemenito na vjerskom i društvenom području.
Majke su kod Bogorodice crpile mudrost odgoja djece i unošenja radosti u obiteljski krug stavljajući se pod zaštitu najsvetije i najsavršenije Majke i slijedeći njezin primjer u poniznosti i požrtvovnosti - nalazeći svoju najveću radost i nagradu u žrtvi za druge, za svoju obitelj.
Usrećivale su pa su zato i same bile sretne!
|
ponedjeljak, 25.08.2008.
Bogorodica i Majka
Blažena Djevica Marija odabrana je od samog početka za Majku Spasitelja ljudskog roda i kao takva najavljena je već na prvim stranicama Svetog pisma (1 Mojs 3,15). Nju je sam Nebeski Otac pozdravio i počastio je po arkanđelu Gabrijelu riječima, kakve nisu ni prije ni poslije upućene nijednom ljudskom biću: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (Lk1, 28)
Milosti je bila puna, jer je bila - po Božjoj dobroti i svemogućnosti (a s obzirom na svoju ulogu i zadaću u planu spasenja), očuvana od (praroditeljskog) istočnoga i svakoga drugoga grijeha. Zato je i na Zapadu i na Istoku, u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi, od samog početka štujemo kao Prečistu, Neokaljanu, bez grijeha začetu...
|
nedjelja, 24.08.2008.
|
|
