Marketing
Svetišta
Svi su narodi od samog početka izabirali posebna mjesta, gdje su se sakupljali na zajedničku molitvu i žrtvene obrede.
I u najstarijim vremenima u privatnim su kućama rado jedan kutić posvetili posebno Bogu u čast, za molitvu i obiteljske bogoslužne obrede.
Uz napredovanje i kulture i civilizacije, napredovala je i gradnja svetišta. Prvo su ljudi gradili hramove - svetišta Bogu ili bogovima. Sve što su imali najljepše i najskupocijenije upotrijebili su za svoja svetišta.
Upravo se u gradnji svetišta - hramova, kasnije u kršćanstvu crkava, razvila umjetnost i arhitektura.Tako su vjera i liturgija bile pokretač i putokaz u razvoju arhitekture, umjetnosti slikarstva i kiparstva, pismenosti i literature, znanosti općenito...
Kod hramova, kod crkava bile su prve škole.
Čim je Crkva izašla iz katakombi i udahnula slobodu, kršćani su počeli graditi svoje bogoslužne prostore - crkve.
U početku su se ugledali na divne poganske hramove no ubrzo razni narodi i u različita vremena nalaze razne stilove - od jednostavnih priprostih kapelica do raskošnih i veličanstevnih katedrala, od ozbiljne i tajanstvene gotike do raspjevanog baroka i renesanse, od istočnih pozlaćenih kupola do visokih i vitkih gotičkih zvonika...
Kršćani su gradili svoje crkve u gradovima i selima, u ravnicama i na visokim planinama, ponekad na teško pristupačnim brdima, svaki kamen, svaku litru vode, svaki pijesak trebalo je prenijeti u znoju i uz velike napore - Samo vjera i ljubav prema Bogu i Bogorodici mogla je ljude oduševiti za takve pothvate.
Bilo je tu i praktičnih razloga, u vrijeme ropstva i plemstva, dok je u javnom životu vladala velika razlika između "klasa" u našim crkvama bila je ravnopravnost. U njima su se svi osjećali slobodnima i ravnopravnima. Plemić i sluga, siromah i bogataš, nepismen i učen, zajedno su prignuli glave u ispovjedaonici, zajedno kleknuli i zajedno slušali Riječ Božju...
Još i više: u vrijeme najvećih socijalnih nepravdi u crkvama su progonjeni imali "pravo azila - utočišta".
Tamo unutra nije ga smjela progoniti nikakva svjetska sila. Običan čovjek u svakidašnjem životu često prezren i iskorištavan u crkvi je doživljavao istinu, da je i on slobodno dijete Božje i baštinik kraljevstva nebeskoga. Pa i draži od onih koji imaju dobra ovog svijeta. Da je član Općinstva Svetih i da će vjerom u kojoj se poučava i učvršćuje, koju prakticira i javno manifestira baš u crkvi, na zajedničkom bogosluženju, liturgiji (gdje prima Kruh života i radosti u svetoj pričesti, gdje se liječi od rana grijeha u svetoj ispovijedi) osigurati sebi vječnu slobodu, neizmjernu radost i život u Nebeskom kraljevstvu.
Post je objavljen 27.08.2008. u 21:15 sati.