|
Linkovi
PSALAM 103
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje,
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema dječici,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Psalam&prijevod=stvarnost&glava=116
PSALAM 116 Pjesma zahvalnica Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4 Tada zazvah ime JGospodnje: »O Gospodine, spasi život moj!« 5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 6 Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Gospodin je dobrotvor tvoj. 8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih. 10 Ja vjerujem i kada kažem: »Nesretan sam veoma.« 11 U smetenosti svojoj rekoh: »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? 13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje. 14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15 Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. 16 Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje. 18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19 u predvorjima doma Gospodnjeg, posred tebe, Jeruzaleme! Hvalospjev ljubavi #13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
|
GOSPA LETNIČKA
srijeda, 11.08.2010.
Kako je sveta Klara blagovala sa svetim Franjom i njegovom braćom i kako se kod toga dogodilo čudo
Kad god je sveti Franjo boravio u Asizu, češće je pohodio svetu Klaru i davao joj svete savjete. A ona je imala vruću želju da samo jednom blaguje s njim. Premda ga je za to često molila, on joj nije htio udovoljiti. Ali, kad braća saznaše za tu njezinu želju, rekoše svetom Franji: “Sveti oče, nama se čini, da tvoja nepopustljivost da ne udovoljiš sestri Klari, toj od Boga odabranoj djevici, u tako neznatnoj stvari da blaguješ s njome, ne odgovara božanskoj ljubavi; osobito ako se promisli da je ona na tvoju riječ ostavila bogatstvo i taštinu ovoga svijeta. Jer, da te je zamolila za veću milost nego što je ta, sigurno joj ne bi uskratio.”
Sveti Franjo odgovori: “Vama se, dakle, čini da je moram uslišati?”
Braća odgovore: “Da, oče, ona je vrijedna te milosti.” Sveti Franjo odvrati: “Ako vi tako mislite, onda moram i ja. A da joj još više udovoljimo, hoću da blagujemo u Mariji Anđeoskoj. Budući da je dosta dugo zatvorena kod Svetog Damjana, vrlo će se radovati da vidi Mariju Anđeosku, gdje joj je bila odrezana kosa i gdje je bila posvećena za zaručnicu Kristovu. Ondje ćemo, dakle, blagovati u ime Božje.”
Kad je došao određen dan za taj sastanak, sveta Klara ostavi samostan svetoga Damjana sa svojom pratilicom te zajedno s Franjinim učenicima dođe k Svetoj Mariji Anđeoskoj. Kad su onamo stigli, ona pobožno pozdravi Djevicu Mariju pred njezinim oltarom gdje je nekoć obukla redovničku odjeću i gdje se pokrila koprenom.
U međuvremenu je sveti Franjo dao prostrijeti stol na goloj zemlji, kako je to bio običaj. Kad je došlo vrijeme objeda, sveti Franjo počeo je govoriti o Bogu tako divno i uzvišeno, da je nad njih sišla božanska milost u tolikoj mjeri, te su svi zaneseni uronili u Boga. Dok su oni bili uzdignutim očima i rukama prema nebu zaneseni, vidjeli su ljudi iz Asiza, Betone i bliže okolice da je Sveta Marija Anđeoska, mjesto i šuma, sva u velikom plamenu. Učinilo im se kao da sve gori. Stoga su ljudi iz Asiza dotrčali da ugase požar. No, kad su se približili mjestu, nisu vidjeli ništa od požara, pa odu unutra. Tu su našli svetog Franju, svetu Klaru i njihove pratioce gdje, zaneseni u Boga, sjede oko jednostavnog stola. Oni uvidješe da to nije bila obična zemaljska već božanska vatra, kojom je Bog htio na čudesan način pokazati i označiti onu božansku vatru kojom su gorjele duše svete braće i sestara. Nakon toga se vratiše kući utješeni i ispunjeni svetom pobožnošću u svojim srcima.
Nakon vrlo duga vremena došli su sveti Franjo, sveta Klara i ostali k sebi. Pošto su osjetili da ih je okrijepila božanska hrana, nisu se više brinuli za zemaljsku. Tako prođe taj blagoslovljeni ručak, a sveta Klara se s pratnjom vrati Svetom Damjanu. Kad su je sestre ugledale, veoma se razveseliše. Sestre su se, naime, pobojale da ju je sveti Franjo poslao da upravlja drugim samostanom. Tako je već bio učinio sa svetom Agnezom, sestrom svete Klare, koju je poslao da upravlja samostanom Monticelli u Firenci. Sveti Franjo je jednom rekao svetoj Klari: “Budi spremna, da te u slučaju potrebe mogu kamo poslati.” A ona, kako je bila poslušna kći, odgovori: “Oče, ja sam spremna da pođem na tvoju zapovijed kamo god me pošalješ.”
Stoga su se sestre primirile kad su vidjele da sveta Klara ostaje s njima. Od tada je sveta Klara bila vrlo sretna.
Na slavu Gospodina Isusa Krista. Amen.
|
|
|
