Marija Bogorodica - uzor
Čim je kršćanstvo malo slobodnije prodisalo i učvrstilo se protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja, u dušama vjernika duboko su se usidrile osnovne kršćanske istine (o jednom i trojedinom Bogu, o Kristu Spasitelju i o jednoj jedinstvenoj Crkvi) procvale su i pobožnosti prema nebeskoj Majci.
Već za vrijeme Efeškog koncila (431.god.) kršćani su odlučno nastupili protiv krivovjernika, koji su napadali majčinstvo i čast presvete Bogorodice te javnim manifestacijama podržali pravovjerne biskupe i njihove odluke, (u vrijeme pape - sv. Celestina I., za njegovog pontifikata održan je Efeški koncil 431. godine na kojem je Marija proglašena Bogorodicom).
Ubrzo su počele nicati i veličanstvene crkve na čast Bogorodici, Djevici i Majci; posrednici svih milosti i Pomoćnici kršćana.
Pobožnost prema Bogorodici nigdje nije bila na štetu štovanja Boga ili Kristocentričnosti kršćanstva, a još manje razvoju vjerskog života. Naprotiv, baš su Marijine crkve i pobožnosti prema nebeskoj Majci bile podstrek za produbljenje vjere i euharistijskoga života.
Mladi su pod zaštitom svoje nebeske Majke čuvali ljepotu svoje nevine mladosti, čestitost i nevinost, oduševljenje za sve što je plemenito na vjerskom i društvenom području.
Majke su kod Bogorodice crpile mudrost odgoja djece i unošenja radosti u obiteljski krug stavljajući se pod zaštitu najsvetije i najsavršenije Majke i slijedeći njezin primjer u poniznosti i požrtvovnosti - nalazeći svoju najveću radost i nagradu u žrtvi za druge, za svoju obitelj.
Usrećivale su pa su zato i same bile sretne!
Post je objavljen 26.08.2008. u 22:49 sati.