|
Linkovi
PSALAM 103
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje,
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema dječici,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Psalam&prijevod=stvarnost&glava=116
PSALAM 116 Pjesma zahvalnica Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4 Tada zazvah ime JGospodnje: »O Gospodine, spasi život moj!« 5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 6 Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Gospodin je dobrotvor tvoj. 8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih. 10 Ja vjerujem i kada kažem: »Nesretan sam veoma.« 11 U smetenosti svojoj rekoh: »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? 13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje. 14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15 Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. 16 Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje. 18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19 u predvorjima doma Gospodnjeg, posred tebe, Jeruzaleme! Hvalospjev ljubavi #13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
|
GOSPA LETNIČKA
ponedjeljak, 21.11.2011.
Prikazanje Blažene Djevice Marije - Gospa od Zdravlja
Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka. U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: »Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo 'posvetu', kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.«
O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.
Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.
Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.
Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena. Crkva joj stoga u svom Časoslovu danas sva radosna pjeva:
Djevojčice ti bez ljage,
Bjelokosni dome Božji,
Šatore i kućo sveta,
Duhom Svetim pozlaćena.
Ljubavi si čudo pravo,
Zrcalo si svega dobra,
Zora Sunca presjajnoga,
Sjemena božanskog škrinja.
U našim južnim krajevima, osobito u Splitu na Dobrome, pa u Zadru, Dubrovniku i tolikim drugim dalmatinskim gradićima i selima danas se veoma svečano slavi blagdan Gospe od Zdravlja. To posve odgovara zazivu Gospi u Lauretanskim litanijama: »Zdravlje bolesnih, moli za nas!« Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.Bolest nam je i danas čest gost i bit će do konca svijeta. U bolesti čovjek trpi, na osobit način osjeća svoju ograničenost, nemoć, slabost i zato mu je potrebna moralna snaga. Nju će dobiti moleći, dobit će je i po Marijinu zagovoru, koji je moćan. Iz Svetoga pisma znamo da ni jedna dobro obavljena molitva ne može biti uzaludna. Bog se vezao da će nas uslišati, a on je vjeran i ne može se iznevjeriti svome obećanju. No, to je uslišanje ne po našoj volji i našem shvaćanju, već po Božjem, koji »onima što ga ljube sve upravlja na dobro«, koji će nas uslišati u svemu što će nam biti na spasenje.
Zato je opravdano moliti i za zdravlje i to po zagovoru Gospe od Zdravlja, no s potpunim predanjem u Boga, onako kako je to molio Isus u Getsemaniju: »Oče. ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!« (Lk 22,42). Lijepo je da se u našim južnim krajevima za blagdan Gospe od Zdravlja mnogi ispovjede i pričeste. Ti su sakramenti najbolji lijek protiv naših slabosti. Od njih dobivamo izvanrednu duhovnu snagu. Blagdan Gospe od Zdravlja, kad se vjernici u većem broju no obično okupljaju, valja pastoralno dobro iskoristiti da ih se tom zgodom pouči o vrijednosti molitve, sakramenata, o Gospinu zagovoru, koji nam je tako potreban.
preuzeto sa (SKAC)
|
Meditacija siromaha u osami
Dat ću ti ono što želiš. Vodit ću te u samoću.
Vodit ću te putem koji ne možeš nikako razumjeti,
jer želim da to bude najbrži put.
Stoga će sve stvari oko tebe biti protiv tebe, kako bi te se odrekle,
kako bi te povrijedile, kako bi ti nanijele bol.
I dovele te u samoću.
Zbog njihovog neprijateljstva, uskoro ćeš ostati sam.
Oni će te izbaciti, odagnati, odreći te se i bit ćeš sam.
Sve što te dotakne opeći će te, i ti ćeš povući ruku u boli,
sve dok se ne povučeš iz svega.
Tada ćeš biti sasvim sam.
Sve što se može željeti opržit će te, i spaliti ranu željezom,
i ti ćeš u boli pobjeći, kako bi bio sam.
Svaka stvorena radost doći će ti samo kao bol,
i okanit ćeš se svih radosti i ostat ćeš sam.
Sve dobre stvari koje drugi ljudi vole i žele i traže doći će k tebi,
ali samo kao ubojice da te odvoje od svijeta i njegovih radosti.
Tebe će hvaliti, a to će biti kao da goriš na lomači.
Voljet će te, i ubiti tvoje srce i odvesti te u pustinju.
Imat ćeš darove, koji će te slomiti svojim teretom.
Imat ćeš zadovoljstvo molitve, i stvarat će ti muku, i bježat ćeš od nje.
A kada te budu malo hvalili i malo voljeli,
ja ću ti oduzeti sve tvoje darove i svu tvoju ljubav i svaku tvoju pohvalu
i ti ćeš biti potpuno zaboravljen i napušten i bit ćeš ništa, mrtva stvar, odbačena.
I toga dana počet ćeš posjedovati samoću koju si tako dugo želio.
A tvoja će samoća donijeti ogroman plod u dušama ljudi
koje nećeš nikada vidjeti na zemlji.
Nemoj pitati kad će to biti ili gdje će to biti ili kako će to biti:
na planini, u zatvoru, u pustinji, u bolnici ili u Getsemaniju.
To nije važno.
Zato me nemoj pitati, jer ti neću reći i nećeš znati sve dok ne uđeš u to.
Ali okusit ćeš pravu samoću moje boli i moga siromaštva
i ja ću te voditi do hrama moje radosti i ti ćeš umrijeti u Meni
i naći sve stvari u Mojoj milosti koja te je stvorila za ovu svrhu:
Da možeš postati brat Božji i naučiti poznavati Krista spaljenih ljudi.
Tomas Merton, Gora sa sedam krugova
|
četvrtak, 17.11.2011.
SVETA ELIZABETA UGARSKA(1207.-1231.)
SVETA ELIZABETA (1207.-1231.)
Među svecima velike franjevačke obitelji posebno se ističe zaštitnica Trećeg reda - sv. Elizabeta, plemenita princeza ugarska i kneginja tirinška. Fra Vendelin je svojim trećorecima volio govoriti o njihovoj zaštitnici pa ih je poticao da pročitaju njezin životopis. Na hrvatskom jeziku, 1906. godine izišao je “Životopis sv. Elizabete” njemačkog hagiografa Albana Stolza pa im je bio dostupan. Pretpostavljao je da su ga čitali pa je više volio iznositi njezine kreposti da im budu nadahnuće.
U jednom duhovnom nagovoru trećorecima ovim je riječima predstavio sveticu: “U srcu sv. Elizabete djelovala je milost Božja tako živo i krepko da se ničega nije toliko bojala koliko grijeha da ne bi uvrijedila Boga. Milost je učinila da je kroz cijeli život svoj ostala ono što joj ime znači: puna Boga. Lijepo nam to njezin životopisac opisuje kad kaže: ‘Boga je nosila vazda u svom srcu, o njemu je s ljubavlju mislila, pred licem njegovim uvijek boravila; sva svoja čuvstva, misli, nakane i riječi k njemu je upravljala, i sva svoja djela u njemu izvršavala’. Ona je to tako mogla raditi jer je njezina duša već od rane mladosti, od najnježnije dobi bila bez prestanka sva u pobožnosti. Jedva joj je bilo oko pet godina i već bi se znala često pred žrtvenikom (oltarom) baciti na koljena, sklopiti pobožno ruke na molitvu i ljubiti pod. Kasnije bi često išla sa svojim družicama na groblje ili u crkvu da se tamo pomoli. A kako je rasla u godinama, tako je rasla i napredovala u svim krepostima i milostima. Pobožnost svoju, u kojoj se već od mladosti neprestano vježbala, htjela je i nastojala sve to više usavršiti te nije u njoj popuštala ni u ženidbenom staležu”.
Potom fra Vendelin govori kakva je bila supruga i majka. Ističe njezin pokornički život: noću je ustajala na molitvu, nosila je pokorničko odijelo, često se bičevala, mrtvila se i odricala. Zaključuje: “Kako je unutrašnjost sv. Elizabete bila prožeta pokorničkim duhom, tako je u njoj sve disalo pravom pobožnošću”.
Sluga Božji svojim trećorecima posebno preporučuje pobožnost sv. Elizabete: da Bogu služe “neograničenom odanošću” te da se vježbaju u kršćanskim krepostima. Poticao ih je: “Vježbajte se i vi u pravoj pobožnosti jer je ona snaga ovozemnog života i obećanje budućeg”.
objavljeno u Spomenici 150 godina FSR Trsat/sveci zaštitnici franjevačkog svjetovnog reda
ČAST JE BITI FRANJEVAC TREĆOREDAC
Braćo i sestre trećoredci!
Ohrabrite se, pokažite se svijetu onakvima kakvi ste u srcu,
da ste prava djeca sv. Franje koji je velikodušno prezreo
svaki ljudski i svjetski obzir...
Ako je biti trećoredac stvar dobra, zašto se onda stidite?...
Pustite pretvaranje kukavicama i strašljivcima...
Vi kao vojnici Isusovi i Franjini svakom prilikom recite:
Ja sam kršćanin, to mi je ime!
Ja sam katolik, to mi je prezine!
Ja sam trećoredac, to mi je zanimanje!
Franjevački trećoredac je najslavniji naziv,
naziv napisan na slavnoj zastavi pod kojom
su vojevali slavni muževi i žene,
ljudi Crkve i svjetovnjaci koji su se odlikovali
u svemu što je sveto, lijepo, plemenito i veličanstveno.
o. Vendelin Vošnjak
|
|
|
