|
Linkovi
PSALAM 103
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje,
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema dječici,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Psalam&prijevod=stvarnost&glava=116
PSALAM 116 Pjesma zahvalnica Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4 Tada zazvah ime JGospodnje: »O Gospodine, spasi život moj!« 5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 6 Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Gospodin je dobrotvor tvoj. 8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih. 10 Ja vjerujem i kada kažem: »Nesretan sam veoma.« 11 U smetenosti svojoj rekoh: »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? 13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje. 14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15 Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. 16 Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje. 18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19 u predvorjima doma Gospodnjeg, posred tebe, Jeruzaleme! Hvalospjev ljubavi #13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
|
GOSPA LETNIČKA
utorak, 24.01.2012.
SVETI FRANJO SALEŠKI /FILOTEA - UVOD U POBOŽNI ŽIVOT/
PRIJATELJSTVO
O pravom prijateljstvu
Svakom čovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo sklapaj samo s kojima možeš razmjenjivati kreposne stvari; a što uzvišenije budu kreposti to će i prijateljstvo biti savršenije. Bude li se vaše prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s područja znanosti, ono će svakako biti vrlo pohvalno; a bit će to još više ako mu u središtu budu kreposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost. Ako je u pak u žarištu vašeg prijateljstva međusobno poticanje na ljubav, pobožnost, kršćansku savršenost, Bože, kako li će ono dragocjeno biti! Bit će izvrsno jer od Boga dolazi i Bogu smjera, jer vas sam Bog u njemu povezuje, i vječno će u Bogu trajati. O, kako je lijepo ljubiti na zemlji onako kako se na nebu ljubi, i naučiti se milovanju na ovome svijetu onako kako ćemo to navijeke činiti na onom! Ne govorim ovdje o ljubavi koju smo dužni iskazivati svakome čovjeku; govorim o onoj duhovnoj, po kojoj dvije ili više duša međusobno razmjenjuju pobožnost, duhovna čuvstva i u duhu postaju jedno. S pravom takve duše mogu pjevati: O, kako je dobro i lijepo kad braća skupa stanuju!Da, jer dragocjena pomast pobožnosti uzajamno, bez prestanka, kaplje iz jednog srca u drugo, pa možemo reći da je Bog na ovo prijateljstvo prosuo svoj blagoslov i udahnuo mu život za sve vjekove vjekova.
Prema ovome, sva mi se druga prijateljstva čine njegovom pukom sjenom; a njihove veze kao da su lanci od stakla ili crnog jantara usporede li se s vezama svete pobožnosti koje su od suhog zlata.
Kad svojom voljom sklapaš prijateljstva, sklapaj samo takva; no, ne raskidaj i ne preziri ona koja moraš njegovati po prirodi ili zbog ranijih obveza, kao što su prijateljstvo s roditeljima, rođacima, dobročiniteljima, susjedima i drugima; govorim samo o prijateljstvima koja sama odabireš i svojom voljom sklapaš.
Mnogi će ti možda reći kako nije dobro vezivati se bilo kakvim sklonostima ili prijateljstvom, jer to obuzima srce, odvlači duh, zauzdava volju: no, varaju se kad te tako savjetuju; čitali su, naime, u spisima mnogih svetaca i pobožnih pisaca da osobita prijateljstva i posebne sklonosti nemjerljivo štete redovnicima; smatraju stoga da to vrijedi i za ostali svijet, no, nije baš tako. Dakako, u dobro uređenom samostanu svi streme pobožnosti kao zajedničkoj svrsi pa nisu ni poželjni neki posebni prijateljski odnosi, možda zbog bojazni da se tražeći u posebnom ono što je zajedničko, ne bi s posebnosti skrenulo u podjelu; međutim, kad je riječ o onima koji žive među svjetovnjacima a prigrle pravu krepost, nužno je da se oni spoje u svetoj pobožnosti, jer se u njoj međusobno hrabre, pomažu i potiču na dobro. I kao što se ne moraju držati za ruke oni koji idu ravnicom već se međusobno moraju pridržavati oni koji idu strmim i kliskim putem, da bi išli sigurnije, tako nisu posebna prijateljstva potrebna redovnicima već onima koji žive u svijetu pa moraju jedni drugima pritjecati u pomoć da lakše svladaju stranputice koje su pred njima. U svijetu ne djeluju svi s istim ciljem niti su iste ćudi; potrebno je, dakle, izdvojiti se i sklapati prijateljstva prema vlastitoj težnji i sklonosti; i ovakva je posebnost, dakako, određena pristranost; no, ova je pristranost sveta, jer ne čini nikakve podjele osim one između dobra i zla, razdvajajući koze od ovaca, pčele od osa, a takva je podjela nužna.
Sasvim je izvjesno da je Gospodin nježno i osobito prijateljski ljubio svetog Ivana, Lazara, Martu, Magdalenu; o tome i Pismo jasno svjedoči. Poznato je da je sveti Petar posebno volio svetoga Marka i svetu Petronilu, a sveti Pavao svog Timoteja i svetu Teklu. Sveti Grgur Nazijanski nebrojeno se puta ponosio silnim prijateljstvom koje ga je vezivalo s velikim svetim Bazilijem a opisuje ga ovako: “Činilo se da je kod nas jedna duša u dva tijela. Premda ne smijemo vjerovati onima koji govore da je sve u svemu, ipak, vjeruj da smo nas oba bili u jednom i jedan u drugom; i samo nam je jedno bilo važno: njegovati krepost, i sve svoje životne planove usmjeriti k nadi u život budućega vijeka; tako smo svijet smrtnosti napustili i prije same smrti.” Sveti Augustin svjedoči kako je sveti Ambrozije posebno volio svetu Moniku zbog rijetkih kreposti koje je u njoj vidio, a i ona je voljela njega kao Božjeg anđela.
No, zašto da ti i dalje govorim o nečemu što je toliko jasno. Sveti Jeronim, sveti Augustin, sveti Grgur, sveti Bernard i svi najveći sluge Božji imali su svoja posebna prijateljstva koja ni u kojoj mjeri nisu utjecala na njihovo svekoliko savršenstvo. Sveti Pavao, osuđujući nerede koje su izazvali Gentili (pogani), optužuje ih da su ljudi bez čuvstava, to jest da ni s kim nisu u prijateljstvu. Sveti Toma, kao uostalom i svi pravi filozofi, priznaje da je prijateljstvo krepost: on, dakako, govori o posebnom prijateljstvu, jer, kako kaže, pravo se prijateljstvo ne može protezati na više osoba. Savršenstvo dakle nije u tome da nemamo prijateljstva nego u tome da imamo samo ono dobro, sveto i blagoslovljeno.
O razlici između pravog i lažnog prijateljstva
Evo dakle, Filotea, velike opomene. Otrovni med iz Herakleje po svemu nalikuje zdravom: opasno je pogriješiti pa umjesto jednoga uzeti drugi ili uzeti od jednog i drugog, jer to što je pravi dobar ne priječi štetnost onog drugog. Čovjek mora paziti da ga prijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobom suprotna spola, bez obzira na razloge; Sotona, naime, često prevari one koji ljube. Počinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije će se umiješati površna a onda i osjetilna te konačno putena ljubav; da, i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno, premda je ovdje teško pogriješiti i zamijeniti jednu za drugu; na čistoći i bjelini jasno se vidi Sotonin prljav trag: zato, kad nam želi nauditi, Sotona to čini lukavo i prepredeno, kako bismo u nečistoću skliznuli gotovo neprimjetno.
Svjetovno ćeš prijateljstvo moći razlučiti od onog svetog i kreposnog onako kako se heraklejski med razlučuje od zdravog; heraklejski je slađi jer mu nalip pojačava slatkoću, a u svjetovnom je prijateljstvu preobilje riječi, strastvenog ulagivanja, pohvala ljepoti, dražestima i osjetilnim svojstvima. Sveto prijateljstvo govori jednostavno i iskreno a hvalu daje samo kreposti i milosti Božjoj, jedinom temelju na kojem počiva. Heraklejski med izaziva vrtoglavicu kao što i lažno prijateljstvo izaziva vrtoglavica duha koja poremeti čistoću i pobožnost, potiče na nježne, znakovite i razuzdane poglede, na tjelesna milovanja, neobuzdano uzdisanje, ljubavna zanovijetanja, izazovne pokrete i udvaranje; slijede cjelovi i drugi nepristojni znakovi ljubavi i milovanja, koji svi do jednoga nedvojbeno ukazuju na neminovni gubitak poštenja; oči svetog prijateljstva bezazlene su i stidljive, milovanje čisto i slobodno, uzdasi su samo k nebu okrenuti, razgovori samo k duši; u svetom prijateljstvu jadikuje se i prigovara samo kad se Boga ne ljubi, a to su sigurni znaci poštenja. Heraklejski med zamućuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomućuje prosudbu onih koji mu robuju pa čine zlo dok misle da dobro rade, a svoje isprike i laži smatraju pravim razlozima; boje se svjetlosti a ljube tminu. Oči pravog prijateljstva bistre su, ono se ne skriva nego rado ide među časne ljude. Konačno, heraklejski medu u ustima ostavlja gorak okus; tako se i lažna prijateljstva na kraju uvijek pretvaraju u ogavne i smrdljive putene riječi i zahtjeve, a ako se na njih ne pristane slijedi psovka, kleveta, laž, tuga, stid, ljubomora; sve to često vodi u bezumlje i bijes; čisto je prijateljstvo uvijek na isti način pošteno, uljudno i blago i može se pretvoriti samo u čisto jedinstvo duša, živu sliku blaženog prijateljstva koje na nebu vlada.
Sveti Grgur Nazijanski kaže da paun svojim zovom, šireći svoj rep i šepureći se, poziva ženke koje ga promatraju na pohotu; kad vidiš da se muškarac kočoperi, kiti, umiljava, šapuće i mota se oko žena i djevojaka a ne namjerava se pošteno oženiti, budi sigurna da je to zato da bi je naveo na kakvu bestidnost; poštena će žena zatvoriti uši da ne čuje krikove tog pauna i glas čarobnjaka koji je želilukavo začarati; jer, posluša li ga, Bože, kobnog li znamenja skore propasti njena srca!
Mladi koji se tako vladaju, krevelje, miluju ili govore, ne bi htjeli da ih u tome zatekne otac, majka, muž, žena ili ispovjednik, uporno tvrde kako je riječ o nečem drugom a ne o poštenju i savjesti. Blažena se Djevica smela pred pojavom Anđela u ljudskome liku, jer, bila je sama a anđeo joj je dao golemu, štoviše – nebesku pohvalu; o, Spasitelju svijeta, čistoća se boji anđela u ljudskome liku; pa zašto se onda nečistoća ne boji čovjeka, kad se pojavi u anđeoskom liku, i daje joj osjetilnu i ljudsku hvalu?
Savjeti i lijek protiv lažnog prijateljstva
Što je, dakle, lijek protiv te bagre, tog mravinjaka bezumnih ljubavi, ispraznosti i nečistoća? Čim osjetiš i najmanji znak, okreni se na drugu stranu, od srca zamrzi na tu ispraznost, poteci k Spasiteljevu križu, uzmi njegovu krunu od trnja i opleti je oko svoga srca da mu ovi lisičići ne mogu prići. Čuvaj se bilo kakve nagodbe s ovim neprijateljem; nikad ne reci: “Slušat ću ga, ali neću raditi kako mi govori; dat ću mu uho svoje ali ne i srce. O, draga Filotea, za ime Božje, nikako ne popuštaj u takvim prigodama; uši i srce međusobno razgovaraju, i kao što je teško zaustaviti bujicu kad ona jednom krene niz planinu, tako ćeš teško i ljubav zaustaviti kad ti ona odmah iz uha skoči u srce. Koze, po Alkmeonu, ne dišu na nozdrve nego na uši (no, Aristotel ga pobija): ne znam, što je na stvari no vrlo dobro znam da nam srce udiše i izdiše na uši, a isto tako na uši udiše i tuđe misli. Zato čvrsto zatvorimo uši pred kužnim zrakom ludih riječi da nam odmah ne zatruju srce. Ne slušaj ni pod kakvom izlikom nikakve ponude; samo se u tom slučaju ne boj biti neuljudna i neotesana.
Sjeti se da si srce posvetila Bogu i da si mu prikazala svoju ljubav, pa bi svetogrđe bilo kad bi mu od toga oduzela i najmanji trun; radije mu je ponovno prikaži u tisuću odluka i obećanja pa se sakrij među njih poput jelena u grm i vapi k Bogu; on će ti priteći u pomoć a njegova će ljubav tvoju uzeti u zaštitu pa da ona dalje živi samo za njega.
Ako si se već uplela u mrežu tih ludih ljubavi, Bože, kako ćeš se teško osloboditi! Klekni pred njegovim božanskim Veličanstvom, priznaj svu strahotu svoje bijede, svoje slabosti i taštine; zatim svom snagom svoga srca zamrzi na te započete ljubavi, odrekni se svih obećanja koja su ti dana, te u srcu najčvršće odluči da više nikad nećeš upasti u te ljubavne igre i zabave.
Ako se možeš rastati, najbolje da to i učiniš; jer, kao što se oni koje je ugrizla zmija ne mogu lako izliječiti u nazočnosti onih koji su i sami bili ugrizeni, tako će i osoba koju je ugrizla ljubav teško od te strasti ozdraviti bude li u blizini osobe koju peče ista rana. Promjena mjesta odlično smiruje žar i nemir, bol i ljubav. Mladić iz druge knjige djela svetog Ambrozija “O pokori” dugo je putovao sve dok nije ozdravio od svoje lude ljubavi i sasvim se promijenio, a kad se susreo s onom koju je tako ludo volio ona ga upita: “Zar me ne poznaješ? To sam ja, ona ista.” A on joj odgovori: “Naravno, ali ja više nisam onaj isti”: duga ga je odvojenost tako sretno promijenila. I sveti Augustin svjedoči kako se svojedobno iz Tagaste preselio u Kartagu jer mu je tamo umro prijatelj pa mu je tako bilo lakše preboljeti tugu za njim.
No, što da radi tko se ne može rastati? Svakako treba prekinuti s razgovorima na samo, tajnim sastancima, izazovnim pogledima, osmjesima i općenito sa svim onim što bi moglo raspiriti onaj smrdljiv i dimljiv oganj; a ako baš mora govoriti sa sukrivcem, neka mu kratko i odlučno kaže kako se odlučio od njega zauvijek rastati. Svom snagom vičem onima koji su upali u ljubavne zamke: Režite, sijecite, trgajte; ne gubite vrijeme pokušavajući luda prijateljstva razvezati; čvorove ne treba razvezivati nego kidati i presjeći; i tako su sve te uzice i čvorovi bezvrijedni. Ne štedite ljubav koja je toliko protivna ljubavi Božjoj.
No, kad jednom strgam lance tog sramnog ropstva, hoće li u meni još ostati kakav osjećaj, hoće li mi na nogama, tj. u mojim čuvstvima, i dalje ostati užarenim željezom utisnut žig? Neće, Filotea, ako na svoj grijeh zamrziš onako kako to on i zaslužuje; jer, bude li tako, neće te obuzimati više ništa osim silnog gnušanja nad tom sramnom ljubavi i svime što je prati i nećeš više u sebi pothranjivati nikakav drugi osjećaj prema tom odbačenom predmetu nego će u tebi živjeti samo veoma čista ljubav prema Bogu. No, ako zbog nesavršenosti pokajanja u tebi još ostane kakva grešna naklonost, potraži duhovnu samoću kao što sam te već prije podučio, i povuci se u nju što dublje možeš te nebrojeno puta ponavljaj uzdahe i odreci se svih svojih sklonosti; odbaci ih svim svojim silama; čitaj češće nego obično svete knjige; češće se ispovijedaj i pričešćuj; ponizno i iskreno razgovaraj sa svojim duhovnim voditeljem, ili barem s kakvom vjernom i razboritom dušom, o napastima koje te opsjedaju; i ako ustraješ u ovim vježbama, nimalo ne sumnjaj da će Bog od tebe otkloniti te strasti.
Ah! reći ćeš, nije li nezahvalno tako naglo prekinuti prijateljstvo? O, blažene li nezahvalnosti koja nas čini Bogu milima! Ne, za ime Božje, Filotea, to što ćeš ljubavniku učiniti nipošto nije nezahvalnost već silno dobročinstvo; naime, kidajući svoje okove raskinut ćeš i njegove, jer isti su vas okovi sputavali; i premda u prvi tren možda svoju sreću i neće vidjeti, spoznat će je vrlo brzo i skupa s tobom Bogu hvalu pjevati: Gospodine, rastrgao si okove moje; prikazat ću ti žrtvu zahvalnicu i zazvati Tvoje sveto Ime.
Još nekoliko naputaka o prijateljstvu
Prijateljstvo zahtijeva uzajamnost, stalno viđanje i druženje, jer ako toga nema ono ne može ni nastati a još manje opstati. Zato se vrlo često uz uzajamne prijateljske odnose, neprimjetno i neposredno, javlja i razmjena osjećaja, sklonosti i dojmova. To se poglavito događa ako osobito cijenimo onoga koga ljubimo; jer tada prijatelju potpuno otvaramo svoje srce pa u njega ulaze i sve njegove sklonosti i dojmovi, bili oni dobri ili loši. Dakako, pčele koje skupljaju heraklejski med samo med i traže, no s medom iz nalipovih cvjetova sišu i otrovne tvari. U tome, dakle, Filotea, trebamo osobito revno držati se riječi Spasitelja naših duša a koje su nam naši stari ovako prenijeli: Budite dobri mjenjači i kovači novca; to jest, ne primajte s pravim i lažan novac ni loše zlato zajedno sa čistim; odvojite dragocjeno od lošeg; da, jer gotovo da i nema čovjeka bez mane. Pa, zašto onda od prijatelja, zajedno s njegovim prijateljstvom, prihvaćati i sve mane i nedostatke? Treba ga, dakako, voljeti unatoč njegovim manama, no mane mu ne smijemo ni voljeti ni prihvaćati; jer prijateljstvo zahtijeva razmjenu dobra a ne razmjenu zla. Kao što oni koji na rijeci Tajo ispiru zlato iz šljunka pa ga ponesu kući, a pijesak ostave na obali, tako i oni koji steknu dobra prijatelja moraju razlučiti pijesak njegovih mana i ne dopustiti mu da im uđe u dušu. Tako sveti Grgur Nazijanski svjedoči da su se mnogi do te mjere divili i svetog Bazilija zavoljeli da su stali oponašati i njegove vanjske mane, govoriti polako i zamišljeno, pustili su bradu poput njegove i kretali se poput njega. Mi pak možemo vidjeti kako muževi, žene, djeca i prijatelji, što po nasljednim značajkama što zbog oponašanja u prijateljskom ophođenju, primaju na tisuće mana od prijatelja, oca, žene ili muža koje osobito cijene. Naravno, tako nipošto ne bi smjelo biti, jer svatko ima dovoljno vlastitih loših sklonosti a da bi se još opterećivao tuđima; i ne samo da prijateljstvo to ne zahtijeva, nego nas ono, štoviše, i obvezuje da se uzajamno pomažemo kako bismo se oslobodili svih vrsta nesavršenosti. Bez sumnje treba strpljivo podnositi prijateljeve nasavršenosti, ali nipošto ga ne navoditi na njih i još mnogo manje njegove nesavršenosti prenositi na sebe.
To što ovdje govorim odnosi se samo na mane; no, kada je riječ o grijesima, njih kod prijatelja ne smijemo ni podupirati ni trpjeti. Naše bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomoć, kad bismo gledali kako umire od gnojnog čira a ne bismo se usudili čir britvom zasjeći i tako prijatelja spasiti. Pravo i živo prijateljstvo ne može potrajati među grijesima. Kaže se da daždevnjak ugasi vatru u koju legne. Ako je grijeh lagan i prolazan, prijateljski će ga ukor brzo otjerati; ali, ako se ukorijeni i trajno ostane, gasi se i prijateljstvo, jer ono može opstati jedino ako se temelji na pravoj kreposti; kako bi onda griješiti zbog prijateljstva moglo uopće biti dopušteno? Prijatelj nam je zapravo neprijatelj želi li nas navesti na grijeh; takav i zaslužuje prijateljstvo izgubiti, jer svog prijatelja hoće upropastiti; jer, najbolji je znak lažna prijateljstva ako se ono njeguje prema poročnoj osobi, neovisno o tome koju vrstu grijeha ona na duši nosi. Ako je onaj kojega ljubimo poročan, tada je nesumnjivo i naše prijateljstvo takvo; jer, kako nije u dodiru s pravom kreposti, okreće se kakvoj ispraznoj kreposti ili tjelesnosti.
Trgovačko društvo čija je svrha ostvarenje materijalne dobiti daje samo privid pravoga prijateljstva, jer se ono ne temelji na ljubavi prema osobi nego na koristoljublju. Konačno, sljedeće su dvije božanske riječi pravi stupovi na koje se sigurno oslanja kršćanski život. Prva je Mudračeva: Tko se Boga boji, naći će i vjerna prijatelja; a druga sv. Jakova: Prijateljstvo ovoga svijeta Božji je neprijatelj.
I
|
subota, 07.01.2012.
ISUSE, MISLI TI!
utorak, 03.01.2012.
Mt 1,19-23
19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
Na Isusov se spomen sâm
u duši budi dragi plâm
al' vrh milinama je svim
u milom društvu kad si snjim.
Što nježnije da zapjevaš,
što ljupkije da poslušaš,
il' što draže promatraš
no Isus što je, Gospod naš?
O blag spram svima, Isuse,
što mole ili kaju se,
il' traže te kroz žića vaj,
tko tebe nađe, nađe raj.
Govoriti je uzalud,
badava peru sav je trud,
tko kuša taj tek pravo zna,
što znači ljubav Gospodnja.
Ti, Isuse, milinom svom
i našom budi nagradom:
naš ponos cijeli bio tek
u tebi, Spase, zauvijek.
|
nedjelja, 01.01.2012.
BLAŽENA DJEVICA BOGORODICA MARIJA
Na osmi dan Božića i prvi u godini slavimo svetkovinu Bogorodice Marije koja “po čudesnom otajstvu i neizrecivu sakramentu” (predslovlje) zače i rodi Jedinorođenca Božjega i zasluži da je nazivamo i zazivamo “blaženom među ženama”. Misni su obrasci ove svetkovine prožeti središnjim događajem Božjega očitovanja i naše vjere. Otajstvo je to veliko: “Onaj kojega sav svijet ne može obuhvatiti sakrio se u Marijino krilo, postavši čovjekom” (ulazna). To je vječna Božja riječ spasenja (Logos) i Kruh života koji s neba silazi. Marija nam je pravi uzor kako prihvatiti tu Božju riječ, čuvati je u srcu i s vjerom slaviti ta otajstva (zborna). Drugi predloženi obrazac današnje zborne misne molitve nadahnut je Augustinovom tvrdnjom da je Marija Sina Božjega začela najprije u duši pa tek onda u utrobi. Nadahnuti tim riječima i mi molimo Boga da “Krista kojega smo vjerom primili dostojnim djelima očitujemo”.
Svetopisamska čitanja današnje svetkovine povezuju početak građanske godine s očitovanjem Božje blagonaklonosti u tjelesnom rođenju Sina Božjega. U tu je svrhu izabran odlomak iz Knjige brojeva što je bio omiljen obrazac blagoslova, marijanski tekst iz poslanice Galaćanima koji slavi Boga jer je Sina jedinorođenca, od Žene rođena, poslao da čovjeka otkupi da nas učini sinovima svojim… baštinicima po Bogu. Po tom smo otajstvu braća Isusova i djeca Marijina. Pastiri su prepoznali to otajstvo i zbog toga slavili i hvalili Boga. Marija je duboko u sebi proživljavala otajstva spasenja po njoj očitovana, pohranjivala ih i prebirala u svome srcu.
U Zbirci misa o BDM predložen je i obrazac mise pod naslovom “Blažena Djevica Marija, majka Spasiteljeva”. Isti obrazac predlaže i Misal (str. 605) među zajedničkim misama BDM u božićno vrijeme. Tekstovi odišu drevnošću i ljepotom, osobito predslovlje (Zbirka, 19-20) preuzeto iz Veronskog sakramentara, vjerojatno iz 5. stoljeća. Ističe se primjer majke Gospodinove i molitva da poput Djevice otajstva razmatramo i u srcu čuvamo (darovna).
S tim željama prožeti često joj se obraćajmo molitvom: Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice
preuzeto sa stranice
Svećenički blagoslov
22Jahve reče Mojsiju: 23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:
24Neka te blagoslovi Jahve
i neka te čuva!
25Neka te Jahve licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
26Neka pogled svoj Jahve svrati na te
i mir ti donese!'
Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati."
Ps 67,2-3.5-6.8:
2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
5Nek' se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
6Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Gal 4,4-7:
4A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bi rođen,
Zakonu podložan
5da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo.
6A budući da ste sinovi,
odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga
koji kliče: "Abba! Oče!"
7Tako više nisi rob nego sin;
ako pak sin,
onda i baštinik po Bogu.
Lk 2,16-21:
16I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Obrezanje i prikazanje u Hramu
21Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
|
|
|
