U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
01.09.2018., subota
Najpoznatiji beskućnik s ovih prostora otišao u vječnost: NEMA VIŠE LEGENDARNOG DIKANA
Sve ima svoje granice. Svoj početak i svoj kraj. Nedavno saznah da je prije više od godinu dana pronađen mrtav, baš onako kako je i živio, najpoznatiji beskućnik s ovih prostora. Umro je u tjeskobi svoga očajavanja. Nisam lahko prihvati tu istinu. Godinama sam putovao, uglavnom autobusom, na relaciji Bosanska Kostajnica – Bosanski Novi i obrnuto. I stotine puta susretao se s njim. Često i putovali zajedno. Razmjenjivali poneku. Najčešće me je, kao i mnoge druge, zvao Maći. Uvijek meni izgledao isti, kao da nije stario, niti mislio umrijeti. Ipak je otišao, ali zasigurno u vječnost, u besmrtnost. Životna sudbina poigrala s njim. Priča se da je kao dijete u II Svjetskom ratu prošao torturu Švaba s trajnim posljedicama. Nije imao, ali nije ni prosio. Tko mu što udijeli. Nikad nije nikoga napao, ukrao, prevario... I tako živio, od nemila do nedraga. Njegova životna stvarnost stalno se njihala od koje ga je hvatala nesvjestica. Izdržao je mnogo toga. Svjestan, valjda, da mu je takva sudbina. Bio je Dikan je još po nečemu bio čudo prirode. Imao najveći „alat“. Možda i u svijetu. Nije se libio pokazati ga za komad mesa, kruha, za pare... I o tome su se ispredale raznorazne priče. Odvođen u velike metropole... Što je sve tamo bivalo, prepuštam vama na maštu.
Dikanu je pravo ime Mile Maleš. Rođen je u kostajničkim Kalenderima. Nije imao stalno prebivalište. S toga ste ga mogli vidjeti u Kostajnici, Novom, Prijedoru, Dubici... Počivao u miru Božjem – Legendo naša!
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------