Idem jutros na posao, pa vidjeh u blizini gdje parkiram, dečka iz pekare i curu iz apoteke, pored pekare, kako stoje vani ispred svojih dućana i ono kad nakrive glavu jedno prema drugome a oči sijaju kao zvijezdice.

Prvo što pomislih uh dobro još postoji tako nešto lijepo.

(-kako ćemo znati da smo kliknuli?
- sijat će nam oči)

Onda me omele kapljice s neba, ne gledajući kakvo će biti vrijeme, ja još nosim sandale za šetnju rivom i uvijek mi treba vrijeme da se opet pomirim s krajolikom kog ne krasi beskrajno plavo od gore i dolje.

Još da se pomirim da sam negdje usput izgubila taj san koji sam tako dugo sanjala otvorenih očiju.
A snovi kao snovi, vraćaju se, ugnjezde mi se iznad žile koja kucka život po svom, i kažu tu sam, još će nama sijati oči.