Dođe tako vrijeme tišina. Sprema se to dugo, uz dolazak blijedih zora, prikradu se uz tople crne napitke i paperjaste oblake pune kiša koje ne padaju, i šunjaju se za tobom cijeli dan, iz dana u dan. I uvijek se iznenadiš iako znaš da je to krug koji se stalno obnavlja. Vrijeme tišina je sebično vrijeme. Nikome ništa ne možeš tada dati.

Družiš se sa riječima, crnim pticama i starim fotografijama. Želiš biti opet tako lijepa, no, tišina je.